Brzina vjetra opisuje se sa tri svoje veli?ine. Srednjom brzinom vjetra (naj?e�?e kao 10-minutni prosjek, ali mo�e biti i satni, 6-satni, dnevni, pa i mjese?ni i sezonski prosjek), trenuta?nom brzinom vjetra i fluktuiraju?om komponentom brzine vjetra. Fluktuiraju?a komponenta brzine vjetra odre?uje longitudinalni (horizontalni) intenzitet turbulencije, te na taj na?in opisuje mahovitost i stalnu promjenjivost brzine vjetra.

Trenuta?nu brzinu vjetra odre?ujemo formulom:

v_trenuta?no = v_srednje + v_{fluktuiraju?e}

Zbog trenja u dodiru s povr�inskim slojem Zemlje (koji se opisuje kao hrapavost terena pri modeliranju strujanja vjetra) brzina vjetra je nula tik uz povr�inu, te ubrzano raste s visinom do granice atmosfere (oko 2 kilometra iznad tla). Na toj visini promjena brzine s daljnjim rastom visine postaje jednaka nuli.

Srednju vrijednost brzine vjetra odre?uju sezonske pojave, a trenuta?na vrijednost mo�e zna?ajno oscilirati zbog interakcije vjetra sa povr�inom tla i zbog termi?kih efekata uslijed pomaka zra?nih masa.

Energija vjetra:

Energija koju vjetar u sebi nosi i koja se mo�e upotrijebiti na koristan na?in ovisi o kubu srednje brzine vjetra koji pu�e, ali i o gusto?i zraka (koja pak ovisi o nadmorskoj visini i temperaturi).

Energija vjetra ovisni o specifi?noj snazi vjetra u odre?enom vremenskom intervalu:

gdje je E_k,vj kineti?ka energija vjetra, P_vj snaga vjetra, a t vremenski interval u kojem pu�e vjetar - ili jednostavnije, ako ka�emo da u odre?enom vremenskom intervalu T vjetar pu�e jednoliko jednad�ba glasi:

gdje je P_vj zamijenjen sa

pri ?emu je ? gusto?a zraka, a v³ kub brzine vjetra.

Kako smo ve? napomenuli, gusto?a zraka ovisi o nadmorskoj visini (tj. tlaku) i temperaturi. Tako se gusto?a zraka za odre?eno podru?je i vremenski period mo�e odrediti kao:

pri ?emu je ?₀ gusto?a zraka pri standardnim uvjetima, p_b barometarski tlak, a T temperatura zraka.

Iskoristivost energije vjetra je ograni?ena, te se u slobodnoj struji zraka samo jedan njen dio mo�e pretvoriti u korisnu energiju. Razlog le�i u ?injenici da u slobodnoj struji vjetra isti mora nastaviti svoje strujanje da bi omogu?io dolazak vjetru iza sebe. To ograni?enje naziva se Betzov zakon. On se izra�ava kroz stupanj aerodinami?ke pretvorbe koji je ograni?en Betzovom granicom, a koja iznosi 0,593. To zna?i da se maksimalno 59,3% energije vjetra mo�e pretvoriti u korisnu energiju aerodinami?kom pretvorbom u slobodnoj struji vjetra.

Unato? tome, kao i ?injenici da energija vjetra nastaje pretvorbom samo 1% energije Sunca dozra?ene na Zemlju, vjetar je jedan od izda�nijih izvora obnovljive i odr�ive energije, te njegov tehni?ki potencijal uz dana�nje stanje tehnologije daleko nadma�uje potrebe ?ovje?anstva za elektri?nom energijom.