Energija vjetra
Zna?aj i vizija energije vjetra u budu?nosti - #6 Hrvatska |
![]() |
Autor Edo Jerki? | ||||||||
Stranica 6 od 6
HRVATSKA Gdje je u svim tim velikim brojkama Hrvatska? Krajem 2008. godine izdana je prilago?ena i nadogra?ena strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske, koja u obzir treba uzeti sve ve?u potrebu za iskorištavanjem obnovljivih izvora energije. Prema ciljevima strategije, Hrvatska bi do 2020. godine trebala instalirati 1.200 MW vjetroelektrana, ?ime bi se po broju MW po glavi stanovnika približila Španjolskoj danas. Naravno, do tada ?e Španjolci biti na daleko ve?em nivou. Predvi?a se i da ?e do 2030. biti instalirano oko 2.000 MW vjetroelektrana. U ovom trenutku u Hrvatskoj ima instaliranih oko 70 MW vjetroelektrana. Donošenjem podzakonskih akata za reguliranje tržišta obnovljivih izvora energije 2007. godine bilo je predvi?eno 360 MW vjetroelektrana u pogonu krajem 2010. godine. Sasvim je o?ito da je zabilježen ogroman podba?aj u dostizanju tog cilja. Krivnja pri tome leži samo na administrativnoj proceduri i nedore?enom zakonskom okviru, jer u registru obnovljivih izvora energije ima upisano oko 6.000 MW projekata vjetroelektrana, izdana su rješenja studije utjecaja na okoliš za oko 35 vjetroelektrana – me?utim tek ih je nekolicina dobila mogu?nost priklju?enja na elektroenergetsku mrežu. I to unato? ?injenici da Hrvatska uvozi 30% elektri?ne energije i da proizvodimo 40% ukupne potrošnje iz hidroelektrana koje su idealni partner za reguliranje energije iz vjetra u trenucima kada vjetra nema.
Dosadašnjim tempom razvoja cilj od 1.200 MW do 2020. ne?e biti dostignut. Potrebne su drasti?ne promjene u zakonskoj proceduri i politi?koj volji, koja mora prestati biti samo deklarativna da bi se ostvarili postavljeni ciljevi – koji ?e uz to biti obvezuju?i ulaskom Hrvatske u EU. I dok skoro sve zemlje EU doživljavaju procvat investicija u obnovljive izvore i premašuju unaprijed zadane ciljeve, posebno u instaliranju vjetroelektrana, i to ?ak i u doba krize kada sve druge grane gospodarstva imaju ozbiljnih problema – u Hrvatskoj se dešava jako malo toga. I to ne zbog nedostatka zainteresiranosti investitora.
Op?enito razmišljanje koje vlada u Hrvatskoj je kako su obnovljivi izvori energije potrebni za ispunjavanje odre?enih ciljeva i normi koje name?e EU. Nažalost takva klima nije nimalo poticajna za razvoj obnovljivih izvora. Vjetroelektrane su u susjednim i drugim zemljama EU postale zamašnjak razvoja i razvijanja novih kompetencija za svijet budu?nosti. Hrvatska u tome prili?no zaostaje, kao što i zaostaje u razvoju vjetroelektrana. Ta ?injenica je tim prije neshvatljiva jer Hrvatska ima zna?ajne potencijale energije vjetra koje bi mogla iskoristiti i na na?in da izvozi tako proizvedenu zelenu energiju u zemlje koje nemaju toliko obnovljivih potencijala. Nažalost, sli?na situacija, ako ne i gora po pitanju iskorištavanja energije vjetra je i u drugim zemljama regije, posebno Srbiji i Bosni i Hercegovini. Te dvije države su tek ove godine donijele zakone koji reguliraju tržište obnovljivih izvora energije.
|
Zadnje vijesti