Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Vijesti iz svijeta

Ure?aji za daljinsko o?itavanje energije vjetra postaju sve popularniji E-mail
Autor Leo Jerki?   
Srijeda, 16 Listopad 2013 21:04

Developeri vjetroelektrana sve više koriste tehnologije za daljinsko o?itavanje pri procjeni potencijala vjetra na lokaciji vjetroelektrana te za operativni pogon istih.

Tvrtka First Wind iz Sjedinjenih Ameri?kih Država je prije pet godina krenula u razvoj novih potencijalnih vjetroelektrana u Maineu na lokacijama platoa srednje visine umjesto na tradicionalnim višim lokacijama. Tada su te lokacije izgledale upitne, ali je njihov meteorološki tim postavio par meteoroloških mjernih stupova na lokacije te je nakon nekoliko godina dodao noviju tehnologiju sa daljinskim o?itavanjem kako bi proširio podatke vjetra za lokacije. Time je otkrio vrlo impresivne potencijale vjetra na lokacijama pa je tako prošle godine u pogon ušla vjetroelektrana Bull Hill snage 34 MW, a druga vjetroelektrana Bingham  snage 186 MW je predstavljena lokalnim vlastima za odobrenje, te bi trebala biti najve?a vjetroelektrana u New Englandu nakon dovršetka.

Bez podataka koji su dobivani novim tehnologijama daljinskog o?itavanja First Wind nikada ne bi krenuo u daljnji razvoj na lokacijama koje se nalaze na nižoj nadmorskoj visini te time otvorio cijela nova podru?ja za potencijalni razvoj.

Mjerni stupovi sa anemometrima su ve? desetlje?ima glavna tehnologija za procjenu potencijala vjetra na lokacijama uz relativno mali trošak. Ve?ina smatra da su oni još uvijek vrlo pouzdani, ali se sa tehnologijama kao što su sodar (soni?na mjerenja vjetra) i lidar (lasersko i svjetlosna mjerenja pomo?u radara) koji rade daljinsko o?itivanje pove?ava sigurnost procjene potencijala vjetra, te se prije svega pove?ava  djelokrug podataka vjetra. Daljinska tehnologija se sve više koristi zbog sve ve?ih vjetroagregata sa višim stupovima i duljim lopaticama koje se stavljaju na lokacije sa niskim brzinama vjetra gdje se mora i?i na ve?u visinu kako bi projekti bili isplativi. Standardni mjerni stupovi danas su na 60-80 metara što je trenutno ispod visine stupa modernih vjetroagregata, te se mora raditi ekstrapolacija za procjenu potencijalne proizvodnje što pove?ava nesigurnost procjene.

Zato se sada za izradu bankabilnih studija vjetra koriste sve metode procjene vjetra, a izbor je slijede?i:

  • Viši mjerni stupovi imaju prednost korištenja provjerene tehnologije, ali je ?injenica da 100 metarski stup košta skoro 10 puta više od standardnog, makar se i grade za duži period tako da mogu biti troškovno isplativi. Isto tako je kompliciranije isho?enje dozvola uslijed dodatne visine.
  • Sodar koji se razvija od 1980-ih je relativno mali ure?aj i za potrebnu energiju koristi samo solarni fotonaponski panel, te se lagano instalira na lokacijama i prenosi kako bi se proširilo podru?je skupljanja podataka. Sodari koštaju otprilike isto kao i mjerni stupovi, ali nisu precizni kao lidar, pogotovo na visinama iznad 120 metara. Isto tako njihovo sakupljanje podataka je osjetljivo na okolnu vegetaciju, zgrade, vlagu i jako visoke brzine vjetra.
  • Lidar je razvijen 1960-ih kombinacijom lasera i radara kako bi se dobili kvalitetniji podaci na ve?m udaljenostima, a za energiju vjetra se po?eo koristiti po?etkom ovog stolje?a. Lidar op?enito daje kvalitetnije podatke od sodara pogotovo na višim visinama do 200 metara, te bolje podnosi loše vremenske uvjete. Ipak, lidar je puno skuplji od sodara i mjernih stupova, te troši puno više energije, što može biti problemati?no ukoliko nestane elektri?ne energije ili ako nema priklju?ka na mrežu.

I sodar i lidar su mobilniji od mjernih stupova koji su fiksni. Ipak, u industriji se tvrdi da mora uvijek postojati bar godina dana konstantnog mjerenja sa fiksne lokacije kako bi se smanjila nesigurnost. Za punu sliku potencijala vjetra potrebno je koristiti više mjernih stupova koji mjere vjetar kroz razdoblje od 2 do 4 godine.

I na mjerne stupove utje?u vremenski uvjeti kao što je zamrzavanje. Sodar ima problema sa visokim objektima koji utje?u na zvukovne signale dok lidar ne radi pri maglovitom vremenu, stoga korištenje ovisi o uvjetima na samoj potencijalnoj lokaciji.

Korištenje nekog oblika pra?enja vjetra ne završava sa procjenom vjetra na lokaciji nego se koristi i tokom pogona vjetroelektrane za modeliranje i predvi?anje proizvodnje. U tom sektoru se još uvijek ponajviše koriste mjerni stupovi, ali sve više se isprobavaju i sodar i lidar. Lidar naprimjer može služiti za ranu identifikaciju promjena u nadolaze?im vjetrovima koji bi mogli promijeniti izlaznu snagu vjetroagregata. Uskoro bi se moglo dogoditi da osnova financiranja za velike projekte budu prora?uni vjetra samo iz daljinskog o?itavanja, iako teško da ?e se u potpunosti prestati koristiti standardni meteorološki mjerni stupovi.

Izvor: www.renewableenergyworld.com

Tags:     energija vjetra      developeri      mjerni stupovi      sodar      lidar      vjetroelektrane
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska rijeÄŤ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za po?etnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?