Vijesti iz svijeta
Plutaju?e vjetroelektrane - idu?i korak razvoja? |
![]() |
Autor Leo Jerki? |
ÄŚetvrtak, 05 Rujan 2013 22:26 |
Steve Sawyer, glavni tajnik GWEC-a (Svjetskog vije?a za energiju vjetra) je napisao jedan vrlo zanimljiv ?lanak o plutaju?im tehnologijima energije vjetra, te budu?nosti tog tržišta koji prenosimo u nastavku ?lanka. Razvoj plutaju?e tehnologije vjetroelektrana nudi rješenje za neke logisti?ke probleme, te probleme utjecaja na okoliš koji su povezani sa gradnjom priobalnih vjetroelektrana. Sada kada su neki pilot projekti ušli u pogon postavlja se pitanje da li je taj sektor financijski isplativ? Priobalna energija vjetra koja se prvi put pojavila u Danskoj prije 20 godina tek sada po?inje sa ubrzanim razvojem. Procesi gradnje priobalnih vjetroelektrana su doživjeli velike vremenske zaostatke zbog teške adaptacije industrije, vlada i regulatora na prebacivanje fokusa sa kopnenih vjetroelektrana na priobalne. Sada se ?ini da su dje?je bolesti, bar u sjevernoj Europi riješene i da kona?no kre?u sve ve?i projekti u kojima dolazi do sinergije i smanjenja troškova.
Prvi uspješni pilot projekti Prvi pilot projekt plutaju?eg vjetroagregata je postavljen pokraj obale Sicilije u ljeto 2008. godine od strane tvrtke Dutch Blue H Group Technologies koja je postavila mali 80 kW vjetroagregat sa dvije lopatice na inovativnu polu-potopljenu platformu. Plan je bio postaviti i 2 MW vjetroagregat kasnije, ali to se još nije ostvarilo. Prvi pravi test ideje je bio poznati projekti Hywind Statoila koji je postavljen 200 metara jugozapadno od obale Norveške. Postavljen je temelj koji ide 100 metara pod more, sa promjerom od 8 metara (tzv. „spar buoy“) koji podržava šest metarski temelj. Na tom temelju se nalazi standardni Siemensov 2,3 MW vjetroagregat. Projekt je u pogon pušten u rujnu 2009., te je bio izuzetno uspješan sa faktorom proizvodnje od 40% i bez problema je izdržao i oluje koje su kao nuspojavu uzrokovale valove visoke i do 11 metara. Najve?e pitanje koje je sve mu?ilo je što ?e biti sa strukturalnim, elektri?nim i hidrauli?kim sustavima vjetroagregata koji se sam vrti na vrhu platforme koja je pomi?na. Odgovor na to pitanje je, tako za sada izgleda, ništa posebno pošto zapravo i vjetroagregati na kopnu ostvaruju dinami?ke pomake na vjetru, a i spar buoy platforma koja ide 100 metara pod more je vrlo stabilna, te se vrlo malo pomi?e i to vrlo polako. Novi pilot projekti Drugi pilot projekt u punoj veli?ini je lansiran pokraj obale Portugala u lipnju prošle godine kroz konzorcij kojeg ?ine EDP, Repsol, Principle Power, ASM, InovCapita i Vestas pri ?emu je Vestas isporu?io 2 MW V-80 vjetroagregat koji se nalazi na polu-uronjivoj WindFloat platformi o kojoj smo ve? pisali na ovim stranicama. Prošlo ljeto je postavljena i plutaju?a priobalna platforma pokraj Nagasakija na jugu Japana. Radi se o 100 kW Fujijevom vjetroagregatu koja isto koristi „spar buoy“ platformu. Osim toga planiraju se i drugi projekti uklju?uju?i i 2 MW Hitachijev vjetroagregat koji se treba postaviti ove godine. Idu?e godine se planira postaviti i Mitsubishijev 7 MW vjetroagregat na polu-uronjivoj platformi. Drugi Mitsubishijev vjetroagregat bi trebao bit postavljen 2015., na naprednijoj platformi. Krajem svibnja je postavljen i prvi plutaju?i vjetroagregat u SAD-u pokraj Maine i to u jednoj osmini prave veli?ine. Model od 6 MW se planira postaviti najranije 2017. godine. Jedna od glavna prednosti ovakvih platformi je da teoretski postoji mogu?nost gradnje vjetroagregata pojedina?ne snage od 10, 12, 15 pa ?ak i 20 MW. Ipak, incijalni troškovi ovakvih projekata su vrlo visoki te ?e biti potrebno mnogo godina testiranja da se procjeni ekonomi?nost i pouzdanost platforme. A nakon toga ?e biti potrebno osmisliti na?in kako izgraditi velike projekte da budu financijski isplativi. Izvor: www.gwec.net |
Zadnje vijesti