Energija |
Autor Edo Jerki? |
Nedjelja, 15 Srpanj 2012 11:56 |
Život ljudi je nemogu? bez tri stvari: hrane koju jedemo, vode koju pijemo i zraka koji dišemo. Iz toga crpimo energiju za svoje svakodnevne aktivnosti. No, današnji moderan život je tako?er nemogu? i bez dodatnih izvora energije koje trošimo i koristimo – posebno u obliku elektri?ne energije, ali i u obliku toplinske energije i direktne upotrebe fosilnih goriva za pokretanje u prometu. Elektri?na energija je pri tome u zadnjih 100 godina odigrala najve?u ulogu u tehni?kim dostignu?ima koja danas na po?etku 21. stolje?a uzimamo zdravo za gotovo. Tu elektri?nu energiju smo po?eli proizvoditi iz energije vodotoka, koriste?i potencijalnu energiju u rijekama, a koristimo je i danas, no vrlo brzo se linijom manjeg otpora prešlo na puno ve?e korištenje ugljena i nafte, a kasnije i nuklearne energije za izgradnju velikih termoelektrana koje su postale okosnica svih elektroenergetskih sustava. I sada ve? sto godina u najve?oj mjeri koristimo tehnologiju koja se bazira na izgaranju fosilnih goriva i na grijanju i hla?enju vode za proizvodnju elektri?ne energije. Naravno, sukladno tome je izgra?en i sustav prijenosa elektri?ne energije do potroša?a koji je odgovarao upravo korištenim tehnologijama. U poznatoj povijesti ?ovje?anstva do sada nije zabilježen slu?aj ovako brzog i dramati?nog razvoja civilizacije prema novim postignu?ima i relativnom blagostanju. Stoga je i logi?no da se nitko ne želi odre?i svega što je ste?eno kroz mobilnost ljudi i komfor koji donosi upotreba elektri?ne energije. No ono što ve? duže vrijeme kao civilizacija znamo i ignoriramo, a o ?emu se nije ?ak ni razmišljalo u po?ecima masovnog korištenja nafte i ugljena je da su to izvori koji su ograni?eni i koji se ubrzano troše. Pri tome su jeftini izvori nafte gotovo pa iscrpljeni i ne mogu podržavati daljnji rast i razvoj, a ugljen se uslijed toga ubrzano troši. Tako?er, vrlo uspješno ignoriramo i zaga?enje koje ti izvori donose, a koje direktno utje?e na naše zdravlje, ali i na zdravlje cijelog eko sustava planeta na kojem se nalazimo. Gledam tako u sliku svijeta u kojem cijeli sustav (ekonomski i društveni) po?iva na potrošnji takve energije, sliku u kojoj se zadnjih par godina dešavaju velike pukotine – primarno zbog porasta cijene energenata (nafta, plin, ugljen, fisijski materijal za nuklearne elektrane), ali i svijesti da im se primi?e kraj. Pa se onda na to nadovežu špekulacije i inducirane panike u financijskom sektoru koji odjednom umjetno postaje sam sebi svrha, umjesto servis. Dodatno, promjena klime i štetnost na?ina života u kojem se energija iz fosilnih goriva troši sve više i više, sve dublje prodire u svijest ljudi i stvara želju za promjenom. Pa se na to nadovezuje i ?injenica da mi te i takve izvore energije i poti?emo – i to daleko više na globalnoj razini nego obnovljive izvore koji su nam trenutno jedina mogu?nost za održivu opskrbu energijom u budu?nosti, ali i mogu?nost koju možemo primijeniti ve? danas i uklopiti ih u život kakav poznajemo. Sre?om, u cijeloj toj slici promjena (da ne kažem revolucija) je zapravo ve? stigla i dešava se u cijelom svijetu, te dokazuje svoju ekonomsku, društvenu i ekološku opravdanost. No, isto tako mnogi upozoravaju i da te promjene dolazi presporo, te da ima puno onih koji ih ko?e. Znate li za onaj osje?aj kad ste pod paskom svojih roditelja, i vi baš želite silno nešto, i znate da to možete ostvariti, ali vam ne daju? E, to. Kroz tu globalnu prizmu promatram i najave, ali i odra?ene konferencije i seminare o obnovljivima u Hrvatskoj zadnjih mjeseci i ne mogu se na?uditi koli?ini skepticizma i ukazivanja na probleme glede razvoja obnovljivih, umjesto optimizima i ukazivanja na rješenja. Jer rješenja za sve postoje, samo treba malo inženjerskog razmišljanja, zakondavne dobre volje i dobro organiziranog ekonomskog sustava. No kod nas izgleda barem dva od tri ta elementa (ako ne i sva tri) nedostaju. I u jeku europske obnovljive revolucije, stvaranja tržišta elektri?nom energijom, gdje veliki europski proizvo?a?i elektri?ne energije prakti?ki prestaju ili su prestali s aktivnostima na planiranju novih elektrana na fosilna goriva i okre?u se Suncu, vjetru, spremanju energije, pametnim mrežama, (reverzibilnim) hidroelektranama – što radi Hrvatska? Politi?kim nasiljem nad strukom forsira izgradnju termoelektrane na ugljen kojeg 100% uvozimo, a za koju ne postoje javno dovoljno transparentno prikazane procedure i pokazatelji financijske isplativosti. Dapa?e, zbog koje se smjenjuju visoki djelatnici ministarstva koje se usprotivilo takvoj praksi ponašanja. A sli?no se može primijeniti i na projekt hidroelektrane Ombla, kod koje, ?ak ako se i dopusti da je visoko vrijedan i isplativ projekt, treba imati na umu da su ljudi u ?ijem se dvorištu isti gradi protiv toga. Takav obrazac ponašanja sigurno ne?e donijeti uspješne projekte i održivu opskrbu doma?om energijom u Hrvatskoj. Dapa?e, sljede?im naraštajima ?e ostati problemi tih projekata – jer ljudi koji na njima trenutno rade i forsiraju ih na svojim radnim mjestima ne?e biti na istima za 10, 20 ili 30 godina. Jedna od zanimljivijih teza koje sam ?uo na nedavnoj raspravi je da se Plomin C gradi upravo stoga da bi se omogu?ilo ve?u integraciju vjetroelektrana i solarnih elektrana. Ali se istovremeno tvrdi i da ?e ona pokrivati bazni režim rada. Da je to bacanje prašine u o?i i dvostruki kriterij, sasvim je jasno jer to nikad nije bila namjena Plomina, niti je ina?e uobi?ajena praksa raditi regulacijske elektrane na ugljen (a posebno ako se reguliraju vjetroelektrane). Iako osobno nisam sasvim protiv ovog projekta, ?injenica je da se on trenutno na vrlo loš na?in prezentira u javnosti i da ima velikih problema s rokovima izgradnje - te da mu svaki novi izgubljeni dan i svaka nova skrivena i nepovoljna informacija koje ?e još isplivati uporno drasti?no smanjuju opravdanost izgradnje. U cijelom tom šumu informacija, svi oni koji lobiraju za elektrane na ugljen i plin su si sada stvorili novi argument – to nam treba, jer eto za svaki MW vjetroelektrana i/ili solarnih elektrana (zašto o solarkama uop?e pri?amo kad se u Hrvatskoj poti?e vrlo mali broj istih koji uop?e nema smisla regulirati) treba jedan MW stabilnog izvora – i to elektrane na plin i ugljen. Postavljam si jedno pitanje – ako je tome tako, onda nam održiva opskrba energijom nikako nije zajam?ena u budu?nosti, jer kako ?emo balansirati tu energiju kad ugljena i plina više ne bude ili bude preskup?
Neki pak tvrde da treba pri?ekati nuklearnu fuziju ili neki drugi oblik nepresušnog i ?istog izvora energije. No zapravo, mi druge i nepresušne izvore energije koji mogu i više nego zadovoljiti naše i najve?e potrebe za energijom, i to na održiv i društveno i ekonomsko prihvatljiv na?in imamo ve? danas! A poti?emo fosilna goriva i istovremeno se žalimo na poticanje obnovljivih? U današnjem svijetu medija to se obi?no zove spin, ili izvrtanje ?injenica. Drago mi je da ?emo na ovom portalu (i na Obnovljivi.com) tokom ljeta objaviti cijeli niz ?lanaka koji razra?uju scenarij stvaranja energetske neovisnosti u Hrvatskoj, a koji se temelje na konkretnim brojkama i prora?unima. Danas je vrlo aktualno pitanje krize, te kako pokrenuti gospodarstvo. Njema?ka je svoje pokrenula i okrenula prema obnovljivima, te im o?ito dobro ide. Novi gr?ki premijer najavljuje više obnovljivih za izlazak iz krize. Isti model bi se mogao primijeniti na Hrvatsku, koja je druga zemlja uvoznica elektri?ne energije po glavi stanovnika na svijetu! Koja ima puno Sunca, vjetra, pa i relativno zna?ajne hidropotencijale, ali i potencijale biomase. Koja nužno treba proizvodnju elektri?ne energije. I koja nema ugljena, tek nešto malo nafte i nešto više plina. Te energente koje nemamo moramo uvoziti i nemamo ih nikakve šanse nadomjestiti ili proizvesti, dok opremu za obnovljive možemo sami po?eti proizvoditi relativno brzo. Isto tako obnovljive izvore, posebno fotonaponske i vjetroelektrane možemo instalirati u velikom broju u samo godinu ili dvije dana, dok za druge najavljene projekte ne?e biti dovoljno ni nekoliko godina. Ili da rezimiram, svi argumenti za daljnji razvoj elektrana na fosilna goriva, a na uštrb onih na obnovljive izvore su ve? danas prili?no diskutabilni, a svakim danom postaju sve diskutabilniji, da ne kažem neargumentirani spinovi lobista. Jer znate, na kupljeni ugljen ili naftu se lako naplati neka dodatna provizija ili porez, no još nitko nije izmislio porez na vjetar ili Sunce. |
Zadnje vijesti