Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

E-mail
Autor Diana Me?imorec   
Utorak, 14 Rujan 2010 17:14

Ovaj tekst objavljen je povodom Okruglog stola o vjetroelektranama hrvatskog ogranka CIGRE, održanog u svibnju 2010. godine.

Vjetroelektrane su, kao rijetko koja tehnologija, uspjele uzburkati elektroenergetsku struku. Iako im se ne nije?u pozitivni utjecaji, kao što su nepostojanje emisija tijekom rada i nepostojanje potrebe za gorivom, mnogo se ?eš?e spominju i isti?u nedostaci vjetroelektrana. Osim tradicionalnih nedostataka koji se nabrajaju neovisno o dijelu svijeta (mala gusto?a energije, mali faktor optere?enja, problemi s integracijom u EES, utjecaj na ptice, krajobraz, itd.), dodatno se potenciraju nedostaci vezani za specifi?ne hrvatske prilike (vjetar u Hrvatskoj je „lošiji“ od onog na sjeveru Europe, hrvatski EES nema dovoljnih kapaciteta za regulaciju, zašto se poti?u uvozne tehnologije, itd.). Cilj ovog ?lanka jest dati druga?iji pogled na vjetroelektrane od trenutno uvriježenog u hrvatskim elektroenergetskim krugovima, te navesti argumente za daljnje promišljanje o potrebi izgradnje vjetroelektrana u Hrvatskoj.

Vjetroelektrana ili vjetropark?

Za korištenje energije vjetra ?esto se upotrebljava agro-hortikulturalno nazivlje pa se tako govori o vjetroparkovima, vjetrofarmama ili vjetropoljima. Na taj na?in se i samom nomenklaturom pokušava re?i da se ne radi o „pravim“ elektranama. Zato treba jasno re?i, vjetroelektrana jest elektrana i to ona koja kao gorivo za proizvodnju elektri?ne energije koristi vjetar. Ona se kao i svaka druga elektrana sastoji od nekoliko komponenata, uklju?uju?i vjetroagregate (turbina+generator), transformatorske stanice, kablove i vodove,te ostale pripadaju?e objekte. Na taj na?in postiže se sustavnost nazivanja objekata za proizvodnju elektri?ne energije (hidroelektrana, termoelektrana, nuklearna elektrana, itd.) i nedvojbeno se iskazuje da je vjetroelektrana elektroenergetski objekt, a ne element krajobraznog ili poljoprivrednog karaktera.


Vjetroelektrana kao varijabilni izvor energije

Proizvodnja elektri?ne energije iz vjetroelektrane ovisi o brzini i karakteristikama vjetra na lokaciji. Nemogu?e je upravljati vjetrom kao gorivom i „dozirati“ ga na željeni na?in kao što je mogu?e u termoelektranama ili akumulacijskim hidroelektranama. Me?utim, karakteristike vjetra na nekoj lokaciji mogu?e je predvidjeti. Europske države ve? sada posve?uju zna?ajnu pažnju predvi?anju proizvodnje iz vjetroelektrana koja se temelji na vrlo naprednim matemati?kim i meteorološkim modelima, te mjernim podacima s postoje?ih vjetroelektrana. HEP-Operator prijenosnog sustava d.o.o. (HEP OPS) tako?er ima sli?an model, razvijen u suradnji s danskim RISO institutom, nazvan WPPT  (1), koji se trenutno koristi samo u manjoj mjeri. S pove?anjem koli?ine i kvalitete podataka o karakteristikama vjetra u Hrvatskoj, kao i detaljnim podacima o proizvodnji iz postoje?ih vjetroelektrana, model ?e davati sve pouzdanije rezultate i mo?i se koristiti kao legitiman alat u predvi?anju proizvodnje od nekoliko sati do nekoliko dana unaprijed. Naravno, prognoza je to to?nija što se radi o bližem vremenskom intervalu, tako da ?e predvi?anje proizvodnje za sat unaprijed biti mnogo to?nija od predvi?anja jedan ili dva dana unaprijed. Prema (2) za jednu vjetroelektranu, prognoza proizvodnje jedan do dva sata unaprijed može imati razinu to?nosti od 5-7% srednje pogreške (eng. mean absoulte error – MAE)  relativno instaliranoj snazi. Za prognozu jedan dan unaprijed, greška se pove?ava na 20%. Isti izvor navodi primjer iz Njema?ke: pogreška u predvi?anju proizvodnjeza dan unaprijed  iz jedne vjetroelektrane bila je 10-15% (eng. root mean square error-RMSE), ali agregiranjem podataka iz jednog kontrolnog podru?ja smanjena je na 6-8%. Geografska raspršenost vjetroelektrana pritom doprinosi smanjenju prognosti?kih pogrešaka.

Važno je napomenuti da je svaki elektroenergetski sustav i osmišljen na na?in da podnosi varijabilnost. Dosad se varijabilnost naj?eš?e vezala za potrošnju elektri?ne energije, sa ?im svi operatori sustava na svijetu ve? imaju znatnog iskustva. Uvo?enje ve?eg postotka vjetroelektrana u elektroenergetske sustave doprinosi varijabilnosti sustava, me?utim te je varijacije mogu?e predvidjeti i procijeniti uz zadovoljavaju?u razinu pogreške. O?ekuje se da ?e novi prognosti?ki modeli, koji se i dalje usavršavaju, doprinijeti sve boljem i boljem predvi?anju proizvodnjei dodatno smanjiti razinu pogrešaka.

Zaklju?no, varijabilnost izvora ne zna?i automatski i njegovu nepouzdanost. Jednako kao što operator ne može i ne treba predvi?ati uklju?ivanje svakog pojedinog potroša?a, tako i vjetroelektrane treba promatrati u okviru cjelokupnog sustava, ne kao izolirane objekte, ve? kao jednu od komponenti unutar EES-a. (3).

 


 

Što kad nema vjetra?

Vjetroelektrane ne proizvode elektri?nu energiju kada je brzina vjetra ispod neke razine, uobi?ajeno 2-3 m/s ili u slu?aju ekstremnih vjetrova s brzinama iznad 25-28m/s kada se isklju?uju da se ne bi oštetila oprema. To zna?i da umjesto njih treba raditi neka druga elektrana, koja treba biti u stanju pripravnosti za slu?aj kada vjetroelektrane ne rade. Istraživanja (4) pokazuju da su kratkoro?ne promjene unutar sekundnih i minutnih intervala tijekom normalnog rada vjetroelektrane vrlo male. Konkretno, unutar sekundnog intervala one iznose 0,1% instalirane snage elektrane (za 100MW zna?i 0,1MW), unutar jedne minute manje od 1% (za 100MW zna?i 1 MW) , te 3-7% instalirane snage unutar perioda od jednog sata. To zna?i da promjene proizvodnje iz vjetroelektrane ne?e biti brze i iznenadne, nego relativno spore i ?ak unutar margine pogreške predvi?anja promjene potrošnje. To tako?er zna?i da za vjetroelektrane nije presudna sekundarna regulacija, odnosno elektrane koje ?e raditi u neoptimalnom na?inu rada, ve? tercijarna regulacija (5). U slu?aju rasta ili pada proizvodnje iz vjetroelektrane, ta ?e se promjena doga?ati dovoljno sporo da dozvoli postupno uklju?ivanje nove elektrane koja ?e zadovoljiti potrošnju.

Mogu?a je dakako pojava ekstremnih doga?aja, poput iznimno jakog nevremena ili oluje koja ?e utjecati na rad vjetroelektrana. Me?utim, iz danskog primjera (2) vidljivo je da je u dosad najekstremnijem doga?aju nevremena bilo potrebno punih šest sati da se zaustavi oko 90% instalirane snage vjetroelektrana (2.000 MW). Taj primjer pokazuje da zaustavljanje vjetroelektrana, ?ak i u slu?aju najekstremnijih meteoroloških uvjeta, nije toliko dramati?an doga?aj kao primjerice „ispadanje“ neke ve?e elektrane (npr. termoelektrane 200-300 MW) iz EES-a u mnogo kra?em vremenu.


Vjetroelektrane i emisije

Vjetroelektrane za svoj rad kao gorivo koriste energiju vjetra, pa se prema tome mogu smatrati izvorom energije koji ne emitira štetne stakleni?ke plinove tijekom svog rada. Ipak, kod ocjene razine emisija, struka preferira ra?unanje emisija tijekom cijelog životnog ciklusa elektrane, što uklju?uje i proizvodnju materijala za izradu vjetroagregata i ostale pripadaju?e opreme. Takvim ra?unanjem se pokazuje da su vjetroelektrane još uvijek povoljnije od tradicionalnih elektrana na fosilna goriva, ali i od solarnih fotonaponskih elektrana (Slika 1).

Slika 1 – Emisije CO2 tijekom životnog ciklusa elektrana (6)

Vjetroelektrane tako?er štede gorivo potrebno za proizvodnju elektri?ne energije iz elektrana na fosilna goriva. Ako se proizvede kWh iz vjetroelektrane, štedi se gorivo (plin, ugljen, nafta) za proizvodnju tog kWh u konvencionalnoj elektrani na fosilna goriva. Kao primjer, navodimo podatke za vjetroelektranu Trtar-Krtolin. VE Trtar Krtolin (11,2 MW) je do kraja 2009. proizvela 101.346 MWh elektri?ne energije, ekvivalent koji bi proizvelo: 121.615.200 kg mrkog ugljena ili 30.403.800 kg kamenog ugljena ili 22.296.120 kg zemnog plina ili 456 kg oboga?enog urana (7).

Ipak, neki izvori sugeriraju da vjetroelektrane ipak ne doprinose smanjenju emisija stakleni?kih plinova zato što uzrokuju neekonomi?no i neoptimalno trošenje goriva u elektranama koje se koriste kao rezervne za slu?aj da se vjetroelektrane zaustave. Istraživanja na tu temu napravljena u SAD-u i Velikoj Britaniji (2) pokazuju da zaista postoji taj efekt. Zbog rada elektrana u neoptimalnom režimu rada i u slu?aju udjela vjetroelektrana od 20% u EES-u, vjetroelektrane uštede 93-96% emisija stakleni?kih plinova iz konvencionalnih elektrana, a ne 100% kao što se obi?no pojednostavljeno ra?una. Ipak, smanjenje emisija je još uvijek jako veliko (93-96%!) (2), što umanjuje zna?aj argumenta neu?inkovitosti korištenja goriva i posljedi?nog pove?anja emisija zbog toga.


Vjetroelektrane i spremnici energije

Varijabilnost vjetroelektrana ?esto dovodi do govora o potrebi spremanja energije (eng. energy storage). Spremnici energije pritom bi služili za ublažavanje te varijabilnosti, odnosno kad „vjetar ne puše“. Me?utim, spremanje energije nikad se ne kombinira s jednim energetskim izvorom, jer je najekonomi?nije kada se koristi za maksmiranje koristi cjelokupnog EES-a (2).

U SAD-u je dosad instalirano oko 26GW vjetroelektrana, a u Europi 65GW i niti jedan sustav spremanja energije koji bi trebao „ublažiti“ varijabilnost proizvodnje elektri?ne energije iz vjetroelektrana (2).

Vjetroelektrane i faktor optere?enja

Jedna od karakteristika vjetroelektrana koja se ?esto spominje je nizak faktor optere?enja (eng. capacity factor), odnosno mali broj sati rada na punoj snazi (eng. full load hours). Prema nekim procjenama, u Hrvatskoj vjetroelektrane imaju faktor optere?enja oko 25% (2.200h), dok u nekim europskim i svjetskim vjetroelektranama on iznosi i do 45% (4.000h) (2).

Jasno je da vjetroelektrane nikad ne?e dose?i faktor optere?enja termoelektrana, jer je vjetroelektrana po svojoj prirodi druga?iji izvor od termoelektrane i ovisi o prirodnim uvjetima. Sli?na situacija vrijedi i za solarne elektrane i hidroelektrane, koje tako?er ovise o prirodi. Istovremeno, vjetroelektrane imaju besplatno i neograni?eno obnovljivo gorivo, za razliku od termoelektrana.

Pitanje niskog faktora optere?enja u kona?nici se svodi na pitanje ekonomije, odnosno isplativosti takve proizvodnje elektri?ne energije. U slu?aju visokih cijena fosilnih goriva u budu?nosti, vjetroelektrane bi se mogle pokazati i kao ekonomi?nije rješenje, jer su optere?ene samo visinom investicije i prakti?no imaju zanemarive troškove rada i održavanja.


Vjetroelektrane i promjena na?ina razmišljanja i planiranja rada EES-a

Pojava svake nove tehnologije za proizvodnju elektri?ne energije povijesno je uvodila promjene u konceptu EES-a.  Sadašnji koncept elektroenergetskih sustava oslanja se na velike elektrane koje pomo?u visokonaponskih vodova prenose elektri?nu energiju do kona?nih potroša?a. Velika u?inkovitost i koncentracija energije koju pružaju klasi?ne termoelektrane i nuklearne elektrane dovela je do takvog koncepta.

Prve nuklearne elektrane dovele su do promjena u na?inu dispe?iranja u EES-u. One su najekonomi?nije kad rade u baznom režimu i s konstantnom izlaznom snagom. To je dovelo do prilago?avanja dispe?iranja elektrana u smislu da se nuklearna elektrana uvijek koristi u punoj snazi za pokrivanje baznog optere?enja.

Iako je takva promjena konceptualno dijametralno suprotna integraciji vjetroelektrana, suštinski se radi o sli?nom na?inu promjene koncepta razmišljanja i promjeni ustaljenih procedura u planiranju i radu EES-a. Sadašnje procedure napravljene su na temelju sadašnjeg koncepta velikih elektrana koncentriranih na nekoliko lokacija koje funkcioniraju kao kralježnica EES-a. Ve? male promjene u procedurama i na?inu razmišljanja dovele bi do puno bolje kvalitete integracije vjetroelektrana u EES i mogu?nosti prihvata ve?e koli?ine takvih objekata. Jedna od takvih promjena mogla bi biti planiranje rada elektrana ne u satnim intervalima, ve? u intervalima od 5, 10 ili 15 minuta. Takve promjene u kombinaciji s meteorološkim modelima ne bi dovele samo do boljeg predvi?anja rada vjetroelektrana, nego i cjelokupnog EES-a, jer bi i ostale elektrane mogle ekonomi?nije koristiti svoje resurse i bolje se prilago?avati trenutnoj potrošnji, s potencijalno pozitivnim efektom i na potrebu sekundarne regulacije (5). Ovakve promjene mogu izazvati burne reakcije tradicionalno orijentirane struke navikle na ustaljene prakse. Tako?er se postavlja i pitanje intekonekcija sa sustavima koji i dalje imaju satno planiranje. Ipak, koristi koje bi takvo planiranje moglo donijeti cjelokupnom EES-u  zaslužuje da se takav novi koncept i novi na?in razmišljanja barem razmotri.

Iako u Hrvatskoj još ne postoji prakti?no tržište elektri?ne energije niti tržište pomo?nih usluga, ono ve? sad u Europi i SAD-u ima zanimljiv utjecaj na ponašanje vjetroelektrana. Razvoj novih sofistiiciranijih i naprednijih vjetroagregata omogu?uje vjetroelektranama rad u razli?itim režimima rada. Uz dobre signale s tržišta i uz podršku operatora sustava, vjetroelektrane mogu pomo?i u regulaciji jalove snage, za što ve? postoji primjer u Španjolskoj. Ako vjetroelektrane rade na na?in da „pomažu“ sustavu (u induktivnom ili kapacitivnom na?inu rada) za to su i cjenovno nagra?ene, dok su penalizirane ako „štete“ stabilnosti sustava.

Vjetroelektrane, dakle, treba tretirati kao elektrane s ponešto druga?ijim svojstvima od klasi?nih elektrana i prilagoditi sadašnje prakse i procedure kako bi se one što bolje integrirale u sustav na nediskriminatoran na?in. Takve prilagodbe ne bi pridonijele samo boljoj integraciji vjetroelektrana u EES, nego i doprinijele kvaliteti i stabilnosti cjelokupnog EES-a.


Vjetroelektrane i prijenosna mreža

Vjetroelektrane su ?esto smještene u podru?jima udaljenima od potroša?a i prijenosne mreže. Jasno je i logi?no da se prijenosni vodovi nisu smještali i gradili na podru?jima gdje je jako vjetrovito i gdje bi moglo do?i do rušenja vodova i stupova dalekovoda. Zato priklju?ak vjetroelektrana ponekad uzrokuje i pove?ane troškove priklju?ka na elektroenergetski sustav. To je tako?er pitanje ekonomije, jer je teoretski i tehni?ki mogu?e priklju?iti vjetroelektranu na bilo kojoj lokaciji, me?utim onda je potrebno ispitati isplativost takve investicije.

Dosadašnji na?in planiranja i gradnje prijenosne mreže nije vodio ra?una o takvim izvorima energije, koji nisu koncentrirani na pojedinim lokacijama, ve? su relativno raspršeni tijekom teritorija. Operator sustava trebao bi u donošenju budu?ih planova gradnje svakako voditi ra?una o sve ve?em interesu za izgradnju vjetroelektrana i u dogovoru sa stru?nim predstavnicima investitora u vjetroelektrane razmotriti opcije razvoja mreže kako bi se i vjetroelektrane mogle ravnopravno i nediskriminacijski priklju?ivati na EES.


Ekonomija vjetroelektrana

Pojam ekonomije vjetroelektrana ve? je nekoliko puta spomenut u prethodnim to?kama, posebice vezano za nizak faktor optere?enja i troškove priklju?enja. Ukupno gledano, vjetroelektrane su kapitalno intenzivni projekti i upravo je investicija ta koja predstavlja klju?nu komponentu ekonomije vjetroelektrana.

Najve?i udio investicije pritom zauzima vjetroagregat i to uobi?ajeno oko 75-80% za kopnene (eng. onshore) vjetroelektrane. Visoki troškovi vjetroagregata prije ekonomske krize bili su uzrokovani najviše tzv. tržištem proizvo?a?a, gdje su proizvo?a?i bili ti koji su birali projekte i držali razinu cijene. Ekonomska kriza i smanjenje cijena klju?nih sirovina dovela je i do laganog preokreta na tržištu za neke od proizvo?a?a, te su sada kupci u puno boljoj poziciji za osiguravanje povoljnijih cijena (8).

Investicija u vjetroelektrane tipi?no iznosi od 1.200 do 1.500 €/kW, ovisno o karakteristikama lokacije i korištenom vjetroagregatu.  Tipi?na struktura investicije u vjetroelektranu u Europi prikazana je na slici 2.

Slika 2 – Stuktura investicije u vjetroelektranu (9)

Kada se investiciji dodaju troškovi rada, održavanja, administracije, osiguranja itd. potrebni za rad vjetroelektrane dobivaju se ukupni troškovi proizvodnje elektri?ne energije iz vjetroelektrane. Slika 3 prikazuje cijenu proizvodnje elektri?ne energije iz vjetroelektrane kao funkciju investicije i kvalitete vjetropotencijala. Vidljivo je da je za lokacije s prosje?nih 2.200h sati rada na punoj snazi i uz investiciju od 1.400 €/kW ta cijena 6-7 c€/kWh, odnosno 0,43-0,51 kn/kWh.

 

Slika 3 – Cijena proizvodnje elektri?ne energije iz vjetroelektrane ovisno o investiciji i vjetropotencijalu (9)

U Hrvatskoj je poticajna tarifa za vjetroelektrane za 2010. iznosila 0,7210 kn/kWh (10)], što i objašnjava velik interes investitora za izgradnju vjetroelektrana u Hrvatskoj.

Usporedba proizvodne cijene iz vjetroelektrana i termoelektrana dana je na slici 4, gdje je vidljivo da s uklju?ivanjem troškova emisije stakleni?kih plinova, vjetroelektrane dolaze vrlo blizu proizvodne cijene takvih elektrana.

Slika 4 – Usporedba proizvodne cijele elektri?ne energije (9)

Vidljivo je da su vjetroelektrane profitabilna tehnologija, koja bi uskoro mogla postati konkurentna ostalim tehnologijama proizvodnje elektri?ne energije.


Vjetroelektrane u službi razvoja

Ekonomija vjetroelektrana ne odnosi se samo na isplativost projekata vjetroelektrana, ve? i na utjecaj vjetroelektrana na razvoj gospodarstva.

U 2009. i 2010. godini u Europi je instalirano više vjetroelektrana nego bilo kojeg drugog izvora elektri?ne energije. Na drugom mjestu su bile plinske elektrane (9).

U EU-15 ukupni broj zaposlenika zaposlenih direktno na poslovima vezanima za vjetroelektrane bio je preko 100.000, od ?ega je skoro 60% bilo zaposleno u proizvodnji vjetroagregata ili pripadaju?ih komponenti (11). Ipak, 40% zaposlenika radi na ostalim poslovima, kao što su planiranje i razvoj projekata, financijske usluge, održavanje objekata, konzultantske usluge, istraživanje i razvoj itd. Ve?ina tih poslova zahtijeva visokoobrazovane kadrove. Kada se govori o zapošljavanju ?esto se misli na poslove u proizvodnji i uglavnom na zapošljavanje niskoobrazovanih kadrova. Istovremeno, kapacitet visokoobrazovanih kadrova ?esto nije u potpunosti iskorišten, što dovodi do poznatog fenomena „odljeva mozgova“. Primjerice, samo na dva fakulteta – Fakultetu elektrotehnike i ra?unarstva u Zagrebu i Elektrotehni?kom fakultetu u Osijeku u posljednjih nekoliko godina oko 50 diplomanata na „energetskim“ smjerovima diplomiralo je na temi vezanoj za vjetroelektrane. Kada bi se tome pribrojali studenti ostalih tehni?kih fakulteta u Hrvatskoj, uklju?uju?i i ne-energetske smjerove, te društvene fakultete, primijetili bismo veliki interes mladih visokoobrazovanih ljudi za vjetroelektrane i obnovljive izvore energije. Takvi se kadrovi ?esto zapošljavaju na potpuno druga?ijim pozicijama, jer u Hrvatskoj naprosto nema dovoljno kvalitetnih radnih mjesta na podru?ju vjetroelektrana. Najsposobniji kadrovi željni izazova ?esto odlaze u inozemstvo što nastaviti studij, što zaposliti se u nekom od inozemnih poduze?a, što predstavlja direktan odljev i pameti, ali i novca koji je uložen u njihovo školovanje. Zato je krajnje vrijeme da kada se govori o zapošljavanju kadrova na podru?ju vjetroelektrana, ali i energetike op?enito, da se ne zanemaruju poslovi visokoobrazovanih kadrova , koji su upravo ti koji bi trebali doprinijeti napretku i uvesti svježinu i novi na?in razmišljanja. Novi, visokoobrazovani mladi kadrovi su ti koji ?e u budu?nosti raditi u potpuno novom okruženju, s pove?anim zahtjevima na zaštitu okoliša, s pove?anim cijenama energenata i s pove?anom konkurencijom. Svakako ih treba obrazovati na na?in da razumiju sadašnje prakse i tradicionalan na?in razmišljanja, ali im tako?er dati prostora za samostalno kriti?ko promišljanje i inovacije, što u smislu novih proizvoda, što u smislu promjene na?ina razmišljanja i ustaljenih praksi.

Jasno je da je proizvodnja motor razvoja ekonomije i da bez proizvodnje teško može do?i do napretka. To je pogotovo važno za vjetroelektrane i obnovljive izvore energije op?enito jer se oni financiraju iz naknade za obnovljive izvore koju pla?aju svi potroša?i elektri?ne energije u Hrvatskoj. Zato je potpuno opravdano pitanje – zašto bi hrvatski potroša?i poticali inozemnu tehnologiju i inozemnu proizvodnju? Sli?na situacija bila je prisutna u Portugalu prije nekoliko godina. Tehnologija se uglavnom uvozila, a doma?i zaposlenici bili su uglavnom zaposleni na poslovima razvoja projekata, financiranja itd. Sada u Portugalu samo njema?ki Enercon ima šest tvornica vjetroagregata. U prosincu 2009. u Portugalu je bilo 3.535 MW vjetroelektrana s još oko 300 MW u razvoju (12). Za usporedbu, ukupna instalirana snaga svih elektrana u Portugalu bila je oko 14 GW (13), što zna?i da je vjetar zauzimao udio od oko 25% instalirane snage. Portugal je izgradnju vjetroelektrana uvjetovao suradnjom s doma?im proizvo?a?ima opreme i doma?im poduze?ima, te otvaranjem tvornica u Portugalu. Sli?an model mogao bi se primijeniti u Hrvatskoj, koja bi mogla postati regionalno središte industrije vjetroelektrana. U okolici Hrvatske, pogotovo u Bosni i Hercegovini i Srbiji postoji vrlo veliki interes za izgradnju vjetroelektrana. Hrvatska bi mogla kapitalizirati svoj geografski položaj i jadranske luke i postati „vrata“ ovog dijela Europe i lider u proizvodnji i transportu vjetroagregata i pripadaju?e opreme. Tako?er, ne treba zanemariti i izvoz usluga (know-how) u razli?itim aspektima planiranja, procjene vjetropotencijala i izgradnje vjetroelektrana, koje bi mogli obavljati instituti, fakulteti, financijske institucije i poduze?a, ali i Hrvatska elektroprivreda.

Vjetroelektrane su u Hrvatskoj otvorila mnoga nova pitanja i potaknula cijeli niz aktivnosti razli?itih sudionika gospodarstva. Jedno od takvih pitanja je i pitanje privatnih investicija u energetici. Dosad je elektrane gradila samo Hrvatska elektroprivreda, eventualno u suradnji s nekim europskim partnerom (npr. RWE u Plominu 2). Sada se pojavljuju privatni investitori koji žele graditi vjetroelektrane i priklju?iti ih na EES. Takva je situacija pokrenula svu silu pitanja, od toga kako ?e HEP-Operator prijenosnog sustava priklju?iti svu tu koli?inu vjetroelektrana, preko kriterija priklju?enja (kako razlu?iti „ozbiljne“ od „neozbiljnih“ investitora), izgradnje (tko je vlasnik transformatorske stanice, tko što održava), pa sve do pitanja o prioritetu i u?inkovitosti rada (jeftina energija iz hidroelektrana ili energija iz vjetroelektrana koja prima poticaje, pomo?ne usluge?). ?injenica je da su ta sva pitanja pokrenule vjetroelektrane, a mogla ih je potaknuti i bilo koja druga tehnologija. Primjerice, što bi se dogodilo da privatni investitor želi graditi visokou?inkovitu kogeneracijsku plinsku elektranu, ?ija proizvodnja se tako?er poti?e? Vjetroelektrane kao tehnologiju ne treba odbacivati zbog takvih pitanja, jer bi se ona pojavila uvo?enjem bilo kakve druge tehnologije koja bi se financirala iz privatnog kapitala.

Prema Registru obnovljivih izvora energije i kogeneracije (dosad prijavljeno preko 5.000MW projekata vjetroelektrana), planirane vjetroelektrane uglavnom su smještene na jugu Hrvatske, jer je tamo prisutan vrlo dobar vjetropotencijal. Dosta lokacija nalazi se u dalmatinskom zale?u, na demografski opustošenim i gospodarski nerazvijenim prostorima. Vjetroelektrane bi svakako oživile lokalno gospodarstvo, što tijekom izgradnje objekata, što kasnijim održavanjem, dobivanjem poticaja (0,01kn/kWh) i razvojem energetske infrastrukture.

?esto se govori o utjecaju vjetroelektrana na okoliš – kako na ptice i šišmiše, tako i na ljude zbog utjecaja buke, zasjenjenja ili utjecaja na krajobraz. Sva su ta pitanja rješiva dobrim odabirom lokacije vjetroelektrane. Velika koli?ina projekata vjetroelektrana u Hrvatskoj pokrenula je i ?itav niz istražnih radova na dosad neistraživanim podru?jima, ?ime saznajemo sve više o flori i fauni, pticama i šišmišima u južnoj Hrvatskoj. Iako su ekolozi tek djelomi?no skloni vjetroelektranama, valja priznati su im velika koli?ina podataka i istraživanja zbog vjetroelektrana donijele važna saznanja o flori i fauni južne Hrvatske.

Vjetroelektrane su potaknule i novi na?in razmišljanja o financiranju energetskih projekata. Tradicionalan na?in financiranja podrazumijevao je da se Hrvatska elektroprivreda zaduži na doma?em ili me?unarodnom tržištu iz raznih izvora, te na taj na?in financira sve projekte u izgradnji. Vjetroelektrane se uglavnom financiraju putem projektnog financiranja, koje ne optere?uje bilancu društva majke, ve? se oslanja na budu?e prihode koje ?e generirati vjetroelektrana. Na taj na?in filtriraju se projekti i financiraju se samo kvalitetni isplativi projekti, pod strogom kontrolom financijskih institucija. Osim toga, vjetroelektrane i ostale elektrane na obnovljive izvore energije idealni su kandidati za financiranje iz europskih fondova, što je tako?er relativno nova metoda u hrvatskoj energetici.

Kona?no, vjetroelektrane i obnovljivi izvori energije zaslužni su i za podizanje interesa javnosti za energetiku. Ne pro?e tjedan da se bilo u novinama, bilo na televizijskim ili radijskim emisijama ne govori o obnovljivim izvorima energije. Nažalost, to je dovelo i do mnogih dezinformacija o energetici, ali upravo zato je potrebno poja?ati napore i pokrenuti inicijativu o informiranju javnosti o energetici. Energetika je multidisciplinarna djelatnost, ne samo inženjerska i zato je potrebno po?eti sustavno oblikovati javno mišljenje o obnovljivim izvorima energije, ali i energetici op?enito kako bi se smanjila koli?ina dezinformacija i otpor stanovništva kod pokretanja investicija u energetici.


Zaklju?ak

Namjera ovog izlaganja bila je na jednom mjestu sažeti klju?ne prednosti i probleme vezane za vjetroelektrane, te pokušati dati afirmativan pogled na tu tehnologiju. Razumljivo je da se ne o?ekuje da ?e vjetroelektrane riješiti sve energetske probleme u Hrvatskoj. Me?utim, vjetroelektrane svakako predstavljaju zanimljiv energetski izvor, kojeg treba iskoristiti na naju?inkovitiji mogu?i na?in. Kao i svaka tehnologija, i vjetroelektrane imaju svoje specifi?nosti. Ipak, to nije razlog da ih se zanemaruje, podcjenjuje i diskriminira, jer je kWh elektri?ne energije proizveden u vjetroelektrani jednak kWh proizvedenom u bilo kojoj drugoj elektrani. Uvo?enje vjetroelektrana u hrvatski EES neminovno ?e dovesti do promjena u dosadašnjem na?inu razmišljanja i procedurama rada. Dovest ?e i do razvoja nove regulative koja ?e pratiti uvo?enje vjetroelektrana, ali i drugih obnovljivih izvora u ve?oj mjeri. Tako?er, uredit ?e praksu priklju?ivanja i rada elektrana izgra?enih pomo?u privatnog kapitala, koji ?e ulaskom Hrvatske u EU i pove?anjem cijene elektri?ne energije zasigurno zakucati na vrata. Zato su hrvatskoj potrebni stru?njaci – motivirani visokoobrazovani kadrovi koji ?e razumjeti sadašnje prakse, ali i uvesti novi na?in razmišljanja u svijetu koji ?e se neminovno promijeniti. Sve ve?i zahtjevi za zaštitom okoliša, rastu?e cijene goriva i konkurencija dovest ?e do posve razli?itih zahtjeva i problema od onih s kojim se susre?emo danas. Zato je potrebno stvoriti naviku redovite komunikacije me?u stru?njacima razli?itih podru?ja – od inženjera raznih struka, do ekonomista, ekologa, stru?njaka iz društvenih znanosti, pa i politi?ara unutar zemlje, ali i u inozemstvu. Komunikacija i usvajanje novih znanja i novih praksi smanjit ?e pogreške i dati odgovore na pitanja za koja je negdje ve? sigurno prona?eno rješenje (ne trebamo izmišljati „toplu vodu“, ve? primijeniti postoje?a rješenja). Tako?er, potrebno je stvoriti klimu poticanja inovacija i slušanja drugih ljudi i druga?ijih rješenja, jer je samo na taj na?in mogu?e kvalitetno i u?inkovito potaknuti energetiku, ali i gospodarstvo povezano uz nju.


Reference

1. HEP-Operator prijenosnog sustava d.o.o. Radionica o predvi?anju proizvodnje iz vjetroelektrana. Zagreb : an., 2009.

2. Milligan, Michael i et.al. Wind Power Myths Debunked. IEEE Power & Energy Magazine. 2009, Svez. 7, 6.

3. European Wind Energy Association. Large Scale Integration of Wind Energy in the European Power Supply - analysis, issues and recommendations - Executive summary. 2005.

4. Wan, Yih-Huei. Wind Power Plant Behaviors: Analyses of Long-Term Wind Power Data.  2004.

5. American Wind Energy Association. Integration of Variable Energy Resources - Comments of the American Wind Energy Association to USA Federal Energy Regulator Commission. 2010.

6. European Wind Energy Association. Wind Energy Factsheets - Climate. 2010.

7. Samardži?, Željko. Isukstva iz rada vjetroelektrane Trtar-Krtolin. Zagreb : Seminar: Vjetroelektrane od ideje do realizacije, EDZ, 2010.

8. Beck, Seth i Haarmeyer, David. The Upside in the Downturn: Realigning the Wind Industry. Renewable Energy World. March/April, 2009, Svez. 12, 2.

9. European Wind Energy Association. Economics of Wind Energy. 2009.

10. Hrvatski operator tržišta energije. Sustav poticanja - OIE postrojenja instalirane snage > 1 MW. 2009.

11. European Wind Energy Association. Wind at Work. 2009.

12. Wikipedia. Wind Power in Portugal. 2010.

13. Eurostat. 2009.

14. Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva. Registar obnovljivih izvora energije i kogeneracije. 2009.

Tags:     vjetroelektrane      zašto graditi vjetroelektrane      CIGRE      vjetar      energija vjetra
Index ÄŤlanka
Zašto graditi vjetroelektrane u Hrvatskoj?
Vjetroelektrana kao varijabilni izvor energije
Što kad nema vjetra?
Vjetroelektrane i emisije
Vjetroelektrane i spremnici energije
Vjetroelektrane i promjena na?ina planiranja EES-a
Vjetroelektrane i prijenosna mreža
Ekonomija vjetroelektrana
Vjetroelektrane u službi razvoja
Zaklju?ak
Reference
Sve stranice
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska rijeÄŤ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za po?etnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?