Ovaj tekst objavljen je povodom Okruglog stola o vjetroelektranama hrvatskog ogranka CIGRE, odr�anog u svibnju 2010. godine.

Vjetroelektrane su, kao rijetko koja tehnologija, uspjele uzburkati elektroenergetsku struku. Iako im se ne nije?u pozitivni utjecaji, kao �to su nepostojanje emisija tijekom rada i nepostojanje potrebe za gorivom, mnogo se ?e�?e spominju i isti?u nedostaci vjetroelektrana. Osim tradicionalnih nedostataka koji se nabrajaju neovisno o dijelu svijeta (mala gusto?a energije, mali faktor optere?enja, problemi s integracijom u EES, utjecaj na ptice, krajobraz, itd.), dodatno se potenciraju nedostaci vezani za specifi?ne hrvatske prilike (vjetar u Hrvatskoj je �lo�iji� od onog na sjeveru Europe, hrvatski EES nema dovoljnih kapaciteta za regulaciju, za�to se poti?u uvozne tehnologije, itd.). Cilj ovog ?lanka jest dati druga?iji pogled na vjetroelektrane od trenutno uvrije�enog u hrvatskim elektroenergetskim krugovima, te navesti argumente za daljnje promi�ljanje o potrebi izgradnje vjetroelektrana u Hrvatskoj.

Vjetroelektrana ili vjetropark?

Za kori�tenje energije vjetra ?esto se upotrebljava agro-hortikulturalno nazivlje pa se tako govori o vjetroparkovima, vjetrofarmama ili vjetropoljima. Na taj na?in se i samom nomenklaturom poku�ava re?i da se ne radi o �pravim� elektranama. Zato treba jasno re?i, vjetroelektrana jest elektrana i to ona koja kao gorivo za proizvodnju elektri?ne energije koristi vjetar. Ona se kao i svaka druga elektrana sastoji od nekoliko komponenata, uklju?uju?i vjetroagregate (turbina+generator), transformatorske stanice, kablove i vodove,te ostale pripadaju?e objekte. Na taj na?in posti�e se sustavnost nazivanja objekata za proizvodnju elektri?ne energije (hidroelektrana, termoelektrana, nuklearna elektrana, itd.) i nedvojbeno se iskazuje da je vjetroelektrana elektroenergetski objekt, a ne element krajobraznog ili poljoprivrednog karaktera.