Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

E-mail
Autor Leo Jerki?   
Ponedjeljak, 15 Rujan 2014 22:58

Vrijednost energije vjetra - balansiranje troškova

U tre?em, a ujedno i posljednjem ?lanku o troškovima, cijenama i vrijednosti energije iz vjetra ?e se detaljnije prou?iti vrijednost energije iz vjetra. Postoji vrijednost energije vjetra za potroša?e koja se ne vidi direktno kroz cijenu elektri?ne energije, te je samo površno povezana sa pravim troškom vjetra. To nas dovodi do zadnje to?ke u pri?i, do "vrijednosti" energije vjetra, koja mora uklju?ivati utjecaj vjetroelektrana na sustav i to na onaj dio kojeg ne uhvate monetarni mehanizmi.

To ekonomosti zovu eksternalostima, tj. utjecajima ekonomskog ponašanja ili odluka koji se ne reflektiraju u troškovima ili cijenama ekonomskih entiteta koji odlu?uju. One?iš?enje je uobi?ajena eksternalost, ali u to spada i utjecaj na mrežu priklju?enjem novog proizvo?a?a na istu. Regulacija je na?in da javne vlasti stave cijenu na te troškove, direktno ili indirektno kako bi reflektirali "pravu cijenu" ekonomske akcije za društvo što je u ovom slu?aju odluka o investiranju u vjetroelektranu. "Pravi trošak" može uklju?ivati objektivne indirektne troškove kao što je zdravlje i smrti specifi?no povezane sa nekim oblikom one?iš?enja i neke puno indirektnije troškove kao što je vojni budžet povezan sa intervencijama u regiji dobavlja?a energije ili utjecaj nekih oblika proizvodnje na kvalitetu životu ili neki dugoro?ni nepredvidivi efekti (kao što su klimatske promjene).

Od eksternalnosti koje ?e se ovdje prou?iti i ?ije ?e se troškove procijeniti barem u odnosu na vjetar su varijabilnost vjetra, emisije stakleni?kih plinova i sigurnost opsrkbe. Zadnja dva slu?aja su neodgovaraju?e procijenjene eksternalnosti postoje?ih tehnologija koje uz pomo? vjetra možemo izbje?i.

Varijabilnost i troškovi balansiranja

Konvencionalni argument protiv vjetroelektrana je da je njihova dostupnost varijabilna, te se ne može ra?unati sa time da ?e pokriti potražnju. Paušalne procjene govore da ima gotovo u potpunosti neefikasan faktor iskorištenja, te da sva instalirana snaga vjetroelektrana mora imati u rezervi neki drugi izvor elektri?ne energije tokom visoke potražnje i slabog vjetra. Ova eksternalost može biti identificirana kao dodatno optere?enje na sustavu jer moramo imati rezervnu snagu. Time se relativno lagano može procijeniti cijena, ako se netko može dogovoriti koliki je kapacitet rezerve potreban i za koju svrhu.

Osnovno pravilo svakog tržišta je da sudionici nisu obvezni prodati elektri?nu energiju, te se mogu povu?i; stoga ?injenica da proizvo?a? iz vjetroelektrana ne može prodati u neko doba može biti gledana kao da nije eksternalnost, te je to to?no ukoliko se gleda tržište svakog pojedinog kWh. Ali realnost tržišta elektri?ne energije je da potroša? o?ekuje da potražnja bude pokrivena u svakom trenutku, te je to ujedno i prirodna zakonitost korištenja elektri?ne energije. Spomenuta tehni?ka ograni?enja zna?e da kapacitet kojim bi se pokrila potražnja mora biti dostupan u svako doba; u teoriji je to odvojen servis od isporuke elektri?ne energije - isporuka MW i MWh nije ista stvar. Ali s obrzirom kako je povijesno izgra?ena elektri?na industrija i kako su postavljena njezina tehni?ka ograni?enja, teško je to odvojiti. Detaljnija analiza je potrebna; o?ito je da se mala koli?ina vjetroelektrana može jednostavno pokriti postoje?im sustavima; isto tako je o?ito da dugoro?no za veliku koli?inu instaliranih vjetroelektrana zajedno sa gašenjem konvencionalnih elektrana treba do?i do novih konfiguracija sustava.

Rizici ove nove konfiguracije moraju biti analizirani, ali nije dovoljno procijeniti utjecaj velike penetracije vjetroelektrana na postoje?u mrežu ako uzmemo u obzir da ?e ona ostati ista. Generalno pravilo glasi da troškovi novih investicija za adaptaciju sustava naspram investicija u sustavu koji radi po uobi?ajenom scenariju moraju biti prora?unati.

Na kraju pri?e vjetroelektrane kritiziraju zbog varijabilnosti, a nikada se ne ?uje ništa protiv termoelektrana na ugljen ili nuklearnih elektrana, zato što potreba za rezervom u sustavu mora biti velika koliko i najve?a elektrana u sustavu u slu?aju (što je sigurno više GW) da ona ispadne. Da li u trošak nuklearne elektrane treba uzeti kapacitet koji mora biti u rezervi ako u nekom slu?aju ispadne iz sustava? Klju?na to?ka ovdje je da su tržište za MWh i tržište za MW ili efikasnije za "rezervne MWh u kratkom roku" totalno druga?ije pri?e. Nekoliko tržišta u SAD-u ih smatraju odvojenim tržištima, a Nijemci ih tako?er gledaju odvojeno.

Njema?ka razlikuje trajno osnovno optere?enje (tj. minimalno optere?enje u bilo kojem trenutku koje efektivno traži konstantnu proizvodnju), polu osnovno optere?enje (ili previdivi dio dnevne potražnje i vršno/nepredvidivo optere?enje (odnosno kratkoro?ne varijacije dostupnosti i potražnje). Vjetar je sada sve lakše procijeniti nekoliko sati, pa i dana unaprijed, te ve?im dijelom može biti dio polu osnovnog optere?enja što zna?i da nizak vjetar može biti tretiran kao tradicionalna elektrana koju se održava: smanjene ali predvidljive dostupnosti.

Realnost je da se uslugu "sigurnosti opskrbe" dobro razumije, i tehni?ke potrebe su dobro poznate, te postoji mnogo iskustva kako ih ispuniti (npr. plinske elektrane). Iskustvo i relevantne regulacije su omogu?ile da se postavi cijena za taj servis.

U slu?aju vjetroelektrana, trošak sigurnosti usluga mora biti pla?en operatoru mreže od strane proizvo?a?a iz vjetroelektrana koji se želi pridružiti tržištu na varijabilnoj osnovi, te pružiti vlastite usluge (što je prodaja kWh) kada ih ima, a ne kada mreža iste traži. Troškovi se procjenjuju na 2 do 4 €/MWh, što je otprilike 5% ili manje troškova proizvodnje iz vjetroelektrana. S obzirom da postoji odgovaraju?a regulacija, eksternalnosti se mogu jednostavno internalizirati i u tom slu?aju se nadodati u trokove proizvodnje energije vjetra - ili oduzeti iz cijene vjetroagregata pri prodaji "golih" MWh. To se ve? radi u mnogim tržištima kao "troškovi balansiranja" - penali koje pla?a proizvo?a? u skladu sa tržišnim pravilima. Jedan od glavnih prolema je da li se takvi troškovi balansiranja rade po pojedina?nom proizvo?a?u ili za cijeli sustav. Integracija varijabilnosti 1.000 vjetroelektrana košta puno manje nego 1.000 kratkoro?nih troškova balansiranja jedne vjetroeelktrane.

Stoga uz alate s kojima se sve bolje predvi?aju mogu?nosti vjetroelektrane veli?ina sustava je tako?er bitna - što je više povezan to je lakše nekom sustavu apsorbirati lokalne varijacije.

Emisije stakleni?kih plinova

Ovu eskternalost koja se trenutno ne ra?una na adekvatan na?in uzrokuju neke elektrane, ali ne i vjetroelektrane. Drugim rije?ima postoji prednost za društvo ako se postoje?e elektrane na fosilna goriva zamjene vjetroelektranama, ali se ta cijena trenuta?no ne obra?unava na tržištu. Dakle to zna?i da indirektni troškovi izgaranja npr. termoelektrana na ugljen mogu biti napla?eni u obliku uništenih ku?anstava na nekim otocima umjesto u obliku ra?una za potroša?e elektri?ne energije. Pokušaji da se emisije stakleni?kih plinova napla?uju se polako doga?aju, sporo i kaoti?no, sa Europski sustavom razmjene emisija, sli?nim mehanizmom u Kaliforniji i pokušajima da se uvede sli?no i u ostatku SAD-a. Ti mehanizmi zahtjevaju od proizvo?a?a stakleni?kih plinova da pla?aju za tu privilegiju, te predstavlja novi trošak za njih koji se ura?unava u troškove pogona.

Trošak emisija nije nimalo manje legitiman od troškova rada u stand-by pri procjeni troškova elektri?ne energije. Ako smatramo elektroenergetsku mrežu potpuno integriranim sustavu onda je teško razumjeti zašto neke eksternalnosti mogu biti uklju?ene u trošak, a neke ne - osim ako u obzir ne uzmemo naviku i lobiranje.

Sigurnost opskrbe

Elektrana je investicija koja može imati radni vijek od 25 do 50 godina (više za hidroelektrane). Jednom kada bude izgra?ena stvoriti ?e ponašanja koja ?e biti sli?na tokom jako dugog razdoblja. Termoelektrana na plin ?e trebati plin tokom 25 godina ili duže. S obzirom na smanjivanje dostupnosti resursa i nesigurnosti nekih dobavlja?a logi?no je zaklju?iti da sigunost opskrbe ima trošak.

To se može reflektirati kroz dugoro?ne dogovore sa državama koje proizvode plin, a koje isporu?uju odre?eni volumen plina tokom mnogo godina - naprimjer velika ve?ina isporuka iz Rusije pod dugoro?nim je ugovorima sa definiranim formulama cijene. No tu postoje velike nesigurnosti, kao npr. zbog trenuta?ne situacije s Ukrajinom. Vjetroelektrane koje ne koriste gorivo, te nemaju uvoza jednostavno zaobilaze taj problem, ali kakvu to prednost daje u ekonomskom pogledu? Iako je o?ito da postoji "sigurna vrijednost" vjetroelektrana ona nije definirana na adekvatan na?in.

Sigurnost opskrbe naj?eš?e zna?i "uz odgovaraju?u cijenu". Elektrane na fosilna goriva ?e morati kupovati plin ili ugljen tokom 10, 15 ili 20 godina, te je nemogu?e danas procijeniti taj rizik. S obzirom na prevladavaju?i mehanizam cijena pojedina?ne elektrane se ne moraju brinuti (cijena goriva ?e se gurnuti prema potroša?u), ali potroša?i ne?e biti sretni sa rezultatom. Sa fiksnom cijenom tokom mnogo godina, vjetroelektrane daju vrijednu alternativu; garanciju da trošak ne?e rasti s vremenom. Tržišta bi teoretski to trebala cijeniti, ali tržišta nisu vrlo likvidna tokom pet godina, što zna?i da se u praksi to ne radi i ne uzima u obzir.

U taj segment mogu intervenirati vlade kako bi danas isporu?ile vrijednost dugoro?ne opcije ugra?ene u vjetroelektrane. To u osnovi radi feed-in-tarifa postavljanjem fiksne cijene za proizvodnju iz vjetroelektrana koja je dovoljno velika da pruža sigurnost proizvo?a?ima za njihovu po?etnu investiciju, te dovoljno niska da pruži zaštitu protiv pove?anja troškova drugdje u sustavu. Dakle, kada su cijene plina bile više kao recimo 2008. godine, feed-in-tarife u nekoliko država su bile ispod prevladavaju?e bruto cijene elektri?ne energije. Regulatorni okvir ?e odlu?iti tko ?e dobiti pristup toj vrijednosti; ako se energija iz vjetra prodaje sa fiksnom cijenom, kupac elektri?ne energije ?e imati prednost zbog jeftinije opskrbe. To može biti privatni kupac kroz ugovor o otkupu elektri?ne energije ili operator mreže; ovisno o regulatornoj mehanici, prednost može imati taj entitet ili mora pro?i kroz neke maloprodajne tarife za krajnje potroša?e. Ako proizvo?a? iz vjetra dobije potporu u obliku poreznih olakšica ili zelenih certifikata oni ?e uhvatiti prednost visokih cijena elektri?ne energije. Dakle pitanje nije kako ta vrijednost nastupa, nego kako je podijeliti. To su politi?ka pitanja za koje trenutno nema o?itih odgovora.

Zaklju?ak

Energija vjetra košta otprilike jednako kao i tradicionalni izvor energije. Dodatno ona ima vrijednost kao opskrbljiva? doma?e proizvedene energije, fiksnog troška sa niskim emisijama. Vjetroelektrane tako?er stvaraju ve?i broj doma?ih poslova. Na tržištu cjenovnih mehanizama ona ima utjecaj spuštanja cijena za potroša?e s obzirm da su joj marginalni troškovi nula. Njezina primarna mana je uglavnom varijabilnost, ali ista može imati cijenu, te biti uklju?ena u trošak sustava.

Ukupno gledano vjetroelektrane su trenutno jako dobra opcija za potroša?e - te o?iti trn u oku drugim izvorima energije, sa mogu?om iznimkom onih specijaliziranih za proizvodnju na zahtjev. Drugim rije?ima tradicionalna opcija proizvodnje elektri?ne energije korištenjem nuklearne energije, ugljena ili plina je politi?ka odluka, a ne ekonomska.

Prvi ?lanak može se pro?itati ovdje, a drugi ovdje.

Tags:     ekonomija      energija vjetra      varijabilnst      sigurnost opskrbe      vjetroelektrane      troškovi      tržišni mehanizmi      vrijednost      cijena      trošak
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska rijeÄŤ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za po?etnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?