Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

E-mail
Autor Edo Jerki?   
Ponedjeljak, 15 Studeni 2010 14:22

Kraj je 2010. godine. Prije to?no tri i pol godine donesen je prvi paket podzakonskih akata koji je trebao poslužiti ure?enju tržišta obnovljivih izvora energije i kogeneracije, te stvoriti poticajno okruženje za razvoj takvih projekata.

Još tada je stru?na zajednica upozoravala na probleme koje ?emo imati i imamo s doti?nim pravilnikom. Izme?u ostaloga u jednom ?lanku je postavljen cilj o sudjelovanju obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji elektri?ne energije u Hrvatskoj sa 5,8%. Tako?er je navedeno da nijedna tehnologija u tom energetskom miksu ne smije zauzeti preko 80% tržišta. Time se prvenstveno pokušalo sprije?iti da vjetroelektrane, zbog svoje veli?ine, atraktivnosti i u?inkovitosti zauzmu cijelo tržište. I tako, uz malo igranja s brojkama došlo se do brojke od 360 MW vjetroelektrana koje bi trebalo izgraditi i poticati do kraja 2010. godine da bi se ostvario zadani cilj. Istovremeno je EIHP pri izradi stru?ne studije mogu?nosti prihvata vjetroelektrana u Hrvatski elektroenergetski sustav kao brojku koja se trenutno može prihvatiti dobio istih 360 MW.

Rok za ostvarenje tog cilja, u trenutku kada su na mrežu bile priklju?ene tek pionirska vjetroelektrana Ravne 1 u Pagu i vjetroelektrana Trtar-Krtolin kod Šibenika je bio tri i pol godine. Što je ina?e normalno vrijeme razvoja i izgradnje vjetroelektrane u razvijenim zemljama s dobrom legislativom i pravom politi?kom voljom za implementaciju vjetroelektrana. Ukupna instalirana snaga te dvije vjetroelektrane bila je tek neznatno manja od 17 MW. Vrijedi napomenuti da je u tom trenutku u visokom stupnju pripremljenosti bilo još nekoliko velikih projekata, koji bi, da su bili realizirani sukladno predvi?enim rokovima danas bacili sasvim drugo svijetlo na ukupnu instaliranu snagu vjetroelektrana u Hrvatskoj. Vrlo vjerojatno bi se danas i o nama pri?alo kao o jednoj naprednoj zemlji u tom smislu, koja slijedi Europske i svjetske trendove i koja svoje ciljeve u ostvarenju izgradnje vjetroelektrana ne samo dostiže, nego i prebacuje – jer to je Europska i svjetska realnost u ovom sektoru. Rekordi se ruše gotovo svaki mjesec, ciljevi se ostvaruju i nekoliko godina unaprijed i konstantno se revidiraju na više.

VE Ravne 1

Ovako, umjesto 360 MW ?iste, predvi?ene energije koja bi zna?ajno smanjila potrebu za uvozom daleko skuplje energije, koja bi otvorila nova radna mjesta, pokrenula jednu dosada nepostoje?u granu gospodarstva kod nas, i energiju  koju su Hrvatski gra?ani ve? platili kroz naknadu za poticanje obnovljivih izvora koju pla?aju na svakom ra?unu HEP-u zadnjih tri i pol godine – a cifra koja se skupila je pozamašna i „skuplja prašinu“ – umjesto toga imamo nešto manje od 70 MW raspodjeljenih u ?etiri vjetroelektrane (VE Ravne 1, VE Trtar-Krtolin, VE Orlice, VE Vrataruša) i jedno testno postrojenje (Kon?ar – Pometeno brdo), još 9,2 MW (VE ZD6) izgra?eno i u testnom pogonu, ali koji ne?e biti spojeni na mrežu prije kraja godine i hrpu velikih nerealiziranih projekata koji svoj red ?ekaju ve? nekoliko godina. Pri tome treba napomenuti i da ?e VE Vrataruša, kao zadnja izgra?ena vjetroelektrana tek krajem ove ili po?etkom sljede?e godine ostvariti pravo na poticajnu cijenu proizvedene elektri?ne energije, što zna?i da ?e i ona jedva, ako uop?e u?i u kvotu od 70 MW do kraja 2010. Bez nje, ukupna instalirana snaga je nekih 27 MW.


Uzroci? Popularno bi bilo re?i da je uzrok u globalnoj financijskog krizi ili u neozbiljnosti investitora, me?utim u tom slu?aju meta bi bila potpuno promašena i samo paravan iza kojega se skrivaju neke druge stvari. Da li je to nesposobnost i neobrazovanost ili samo deklarativna opredjeljenost prema obnovljivima – ili pak kombinacija svega navedenoga, teško je re?i. Jer, iako su se posljedice krize u industriji vjetra na globalnoj razini osjetile one ukupno gledano nisu bile negativne. Broj instaliranih vjetroagregata je i dalje u porastu i opet se ruše novi rekordi, a kriza je samo natjerala neke velike tvrtke iz drugih grana industrije koje su u velikom padu (npr. cementare) da svoje zna?ajne resurse usmjere u nove, profitabilne i financijski sigurne projekte – kao što su vjetroelektrane.

VE Trtar-Krtolin

Ako bi išli malo u detalje, moglo bi se re?i da je za puno problema odgovaran nezadovoljavaju?i pravni okvir za obnovljive. Jer unato? donošenju pravilnika o obnovljivima i samim time reguliranju nekih stvari (kao što su tarife) i procesa (kao što je dobivanje statusa povlaštenog proizvo?a?a elektri?ne energije) ipak je ostalo i previše rupa – na neke od kojih je Zajednica obnovljivih izvora energije pri HGK i upozoravala prije donošenja tih prvih pravilnika. Prvenstveno se to odnosi na ?injenicu da su drugi zakoni, koje se mora uvažavati kao oni iz kojih su proistekli pravilnici potpuno neadekvatni, te ne uvažavaju posebnosti ovih izvora energije. To se odnosi na Zakon o gradnji i Zakon o energiji pri ?ijem pisanju obnovljivi izvori energije nisu bili aktualni, te se samim time nije uvažila posebnost tih tehnologija. Danas takvi zakoni i pravilnici otežavaju izvo?enje projekata obnovljivih izvora energije do jedne granice koja je u ve?ini slu?ajeva na rubu apsurda. Samim time je jasno da bi prava, a ne samo deklarativna opredjeljenost za obnovljive trebala podrazumijevati i jedan sveobuhvatan i sasvim jasan i nedvosmislen zakon o obnovljivim izvorima energije koji bi uvažavao sve specifi?nosti svake pojedine tehnologije i koji bi uvažavao dostupnost svakog odre?enog izvora na podru?ju Hrvatske.

Tako?er, s obzirom na nejasan zakonski okvir u razvoju projekata se malo malo nailazi na teške probleme i dugotrajne zastoje u pojedinim institucijama koji traže izuzetno puno vremena i živaca zbog skoro pa nepostoje?e koordinacije me?u ministarstvima – što ?esto može završiti na samovolji pojedinih referenata u jednom od nadležnih ministarstava.


Isto tako, zbog nepostojanja pravog tržišta elektri?ne energije, kao ni nezavisnog i odvojenog operatora prijenosnog sustav (kao što jei postaje praksa u drugim zemljama), priklju?ak na elektroenergetsku mrežu visokog napona (svaka vjetroelektrana preko 10 MW) ovisi o odluci stru?njaka HEP-a, uz naravno prethodno odra?enu analizu mogu?nosti priklju?ka na mrežu od strane jedne od nekoliko priznatih institucija/tvrtki (koje prihva?a HEP). Simptomati?no je pri tome da se broj megavata koji se poti?u do 2010. kao i broj megavata koji se prema studiji EIHP mogu priklju?iti na prijenosnu mrežu HEP-a poklapaju na 360. Istovremeno, stru?njaci iz drugih institucija smatraju da bi se mogu?nosti priklju?ka trebale odre?ivati sukladno lokacijkoj odre?enosti vjetroelektrane, a ne na razini cijelog sustava. Time je HEP stavljen u poziciju da može kroz dodjeljivanje prethodne elektroenergetske suglasnosti odre?ivati koji ?e se projekti priklju?iti na mrežu i koji samim time uop?e mogu zatražiti ugovor o otkupu elektri?ne energije. Iako zakonski postoji neovisni regulator tržišta elektri?ne energije – HERA. Kao i institucija koja bi se trebala brinuti o trgovanju (otkupu i prodaji) elektri?ne energije – HROTE. Na kraju, najnoviji ozbiljan problem svih investitora je želja HEP-a da sudjeluje kao suinvestitor u svim projektima, ali samo kroz vlasništvo na priklju?ak i papire, a ne kao i stvarni partner – ili pojednostavljeno od investitora u vjetroelektranu se traži da plati priklju?ak (što je u redu i u skladu s op?eprihva?enom praksom), ali i da isti pokloni HEP-u (što je isto savladiva prepreka), te da se cijeli proces izgradnje odvija preko HEP-a kroz sustav javne nabave, gdje HEP odabire izvo?a?a. I to je najve?i problem, jer privatni investitori koji ulažu svoje novce u projekt nisu obavezni provoditi javnu nabavu, ?ime su zna?ajno efikasniji od HEP-a kod kojega taj proces može trajati i dvije godine, a da ne govorimo o tome da za svoj novac investitori ne?e dopustiti da im HEP odre?uje tko ?e izvoditi radove – jer sasvim je jasno da u takvom sustavu privatni investitor može pro?i kao „bos po trnju“.

VE Vrataruša

Još jedan objektivan i veliki problem je nepostojanje mehanizma odvajanja „ozbiljnih“ od „neozbiljnih“ investitora. Time se stvara veliki pritisak na HEP u smislu priklju?ka i na lokalne zajednice i županije u smislu prostornih planova  za korištenje obnovljivih izvora energije. Stvara se pojava gdje odre?eni developeri kroz Prethodno energetsko odobrenje koje izdaje MINGORP „zauzimaju teren“, te na taj na?in pomo?u jednog papira mešetare lokacijama bez ikakve namjere, znanja i sredstava da taj projekt i razvijaju. Time se dodatno ko?i napredak ozbiljnih investitora i stvara nervoza u odgovornim institucijama koje se teško snalaze u tim situacijama, prije svega zbog nedovoljne stru?nosti u podru?ju obnovljivih izvora.


Kako dalje? Sasvim je jasno da se ovim tempom razvoja ne mogu dosti?i ciljevi za 2020. godinu postavljeni u energetskoj strategiji razvoja. To isto tako zna?i da ?e, ukoliko Hrvatska u?e u EU morati uvoziti nedostatak proizvodnje obnovljive energije iz drugih država – jer su preuzete obveze ispunjenja cilja za proizvodnju iz obnovljivih izvora energije do 2020. Dodatno zna?i da ?emo svih tih godina, pa i poslije uvoziti sve skuplje fosilno gorivo, pa i elektri?nu energiju, a ne koristiti izvore koji su naši i stalno dostupni. Da uop?e ne spominjemo zaštitu okoliša – ipak se hvalimo s ?istim morem i zdravom hranom, ali u slu?aju „prljave“ proizvodnje elektri?ne energije – tko ?e još vjerovati u to? Isto tako je sasvim jasno da se ciljevi ne mogu ispuniti ako se ne dozvoli gradnja objekata stranim investitorima (koji baš zadnjih par godina nailaze na velika podmetanja pri razvoju projekata). Jer i to je daleko jeftinije od uvoze elektri?ne energije.

Jasno je i da ?e se eventualnim ulaskom u EU morati liberalizirati tržište elektri?ne energije i postaviti transparentnija pravila igre u energetskom sektoru, te ?e u tom trenutku strani investitori dobiti pravo na konkurentno i transparentno sudjelovanje u energetici htio to netko ili ne.

Postavlja se pitanje, zašto ve? ju?er ne iskoristimo potencijal koji imamo, zaposlimo ljude, otvorimo tržište, steknemo nova znanja i kompetencije, pokrenemo proces energetske neovisnosti o stranim energentima i na kraju budemo spremni za promjene koje neminovno dolaze? Zašto ?ekamo zadnji tren da bi do?ekali promjenu potpuno nespremni – kada sad možemo postati zna?ajni proizvo?a?i, pa i izvoznici ?iste elektri?ne energije, a pri tome i razviti zna?ajan novi broj poslova i stru?njaka koji bi opravdali krilaticu „država znanja“.

VE Vrataruša

Prva i osnovna pretpostavka za to je transparentan i jasan na?in implementacije obnovljivih izvora energije kroz poseban zakon (koji je u pripremi, prema informacijama iz Ministarstva gospodarstva). Nadalje, taj zakon bi trebao zna?ajno smanjiti administrativnu proceduru i biti istinski poticajan za ozbiljne investitore i ozbiljne projekte koji pokazuju najbolje rezultate, neovisno o tome od kuda investitori dolaze. Tako?er bi HERA, kao regulatorna agencija trebala to i potpuno postati, te omogu?iti pravedno tržišno natjecanje za sve potencijalne proizvo?a?e elekrti?ne energije. Trebalo bi se više pažnje posvetiti malim proizvo?a?ima elektri?ne i toplinske energije (fizi?kim osobama), kao i distributivnoj proizvodnji elektri?ne energije na mjestu samog konzuma. Trebalo bi se vjetroelektranama, ali i svim drugim izvorima pristupiti individualno prema vrsti izvora i prema projektu, te na?inu implementacije istoga. Trebali bi se kona?no i sustavno obrazovati stru?ni kadrovi operatora prijenosnog sustava, ministarstava i drugih uklju?enih u proces, da bi pravilno mogli razumjeti sve probleme pri izgradnji vjetroelektrana i drugih obnovljivih izvora. I na kraju, trebali bi se potaknuti doma?i industrijski proizvodni pogoni da svoje resurse usmjere u ove nove brzo rastu?e tehnologije, pogotovo u slu?ajevima gdje industrijska proizvodnja stoji ili propada.

Jednom re?enicom – trebamo promijeniti odnos prema obnovljivima iz deklarativnog u konkretan. Jer vlak promjena se polako udaljava i mi ve? sad kasnimo za njim. Sjetite se, svi svoje ciljeve prebacuju, mi debelo zaostajemo!

Index ÄŤlanka
Zašto u Hrvatskoj nema vjetroelektrana?
Uzroci
Uzroci #2
Kako dalje
Sve stranice
 
Komentari (1)
Upit
1Petak, 19 Studeni 2010 23:31
Vladimir Sever
Na odre?enoj lokaciji bi postavili vjetroturbine cirka 50 megavata , pa me interesira koja institucija daje odobrenje da se tih 50 megavata tamo može instalirati... HEP ili netko drugi

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska rijeÄŤ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za po?etnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?