Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Vijesti iz svijeta

Turska - velesila koja spaja istok i zapad E-mail
Autor Leo Jerkić   
Petak, 13 Rujan 2013 22:22

Turska, koja se nalazi na razmeđi Azije i Europe je iskoristila svoju stratešku poziciju za ekonomski rast tokom krize i izbjegavanje sukoba na istoku. U Turskoj, potražnja za energijom raste jako brzo (samo u Kini raste brže), a trenutačno Turska uvozi 75% enegije uz trošak od 60 milijardi dolara godišnje. Turska se stoga sve više okreće prema obnovljivim izvorima energije i to ponajviše energiji vjetra, kao rješenju za smanjenje ovisnosti o uvozu energije, a uz to obnovljivi izvori energije pomažu u daljnjem rastu domaće ekonomije, te otvaraju nova radna mjesta.

U Turskoj potražnja za energijom na godišnjoj razini raste za 7%, te je Turska tokom zadnje četiri godine godišnje instalirala oko 500 MW vjetroelektrana. Sada ima 2.500 MW vjetroelektrana, a u idućih deset godina kani ih izgraditi još osam puta više. U razvoju Turska ima 11.000 MW vjetroelektrana. Unatoč ovim impresivnim brojkama Turska je u obnovljive izvore energije počela ulagati tek prije nekoliko godina kako bi se riješila velike ovisnosti o fosilnim gorivima.

Zakon o obnovljivim izvorima energije je objavljen 2005., ali je tek 2009. postavljen ambiciozni cilj od 20.000 MW vjetroelektrana do 2023. godine kao dio ukupnog cilja od 30% obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije. Iako je sam cilj prilično impresivan, vladin Atlas energije vjetra pokazuje još veći potencijal koji iznosi čak 50.000 MW. Potencijal vjetra je posebno impresivan na Egejskoj obali gdje su prvi vjetroagregati postavljeni 1998. i to u blizini grada Izmira.

EWEA i europska industrija energije vjetra se trenutačno bore za cilj za 2030., kako bi se postigla toliko potrebna stabilnost u sektoru i osigurale investicije investitorima, ali u Turskoj zamjenik ministra energetike i priordnih resursa Hasan Murat Mercan kaže da nije siguran u važnost Turskog cilja za energiju vjetra, nego da je važno razviti kratkoročne, srednjoročne i dugoročne planove za pokrivanje energetskih potreba. Turska smatra da, kad dostigne svoje ciljeve, to ne znači prekid investicija, pogotovo u sektoru obnovljivih izvora energije. OIE ciljevi su tu da daju kompletnu sliku i pokažu voljnost ulaganja u takve izvore energije.

Potpora sektoru

Turska je predstavila feed-in-tarifu zajedno sa dodatnim poticajima za investicije još 2005. godine. U prosincu 2010. je došlo do promjena i izmjena te se trenutačno za proizvodnju električne energije iz vjetroelektrana dobiva 0,073 dolara plus bonus za korištenje lokalne komponente u iznosu od 0,06 do 0,13 dolara po KWh.

Električna energija se može prodavati na tri načina, i to preko ugovora u otkupu električne energije, feed-in-tarife ili direktno na tržištu. Tržišna cijena je trenutačno negdje 0,083 dolara po KWh, što je malo iznad feed-in-tarife. Jedna od bitnih razlika između Turske i EU je ta što su Turski poticaji dizajnirani da nisu pretežak teret za ekonomiju.

Osim toga energija vjetra u Turskoj ima prioritetan pristup mreži, popuste za zajmove i pravo da koristi državnu zemlju. U Turskoj su uvjeti za okoliš blaži nego unutar EU, te ukoliko su dozvole dobivene vjetroelektrana se može postaviti i u nacionalnim parkovima i drugim zaštićenim područjima. Što se tiče financiranja projekata, tu Turska ipak ima problema pošto su Turske banke financirale projekte preko međunarodnih institucija, što je u krizi otežano, te su cijene i uvjeti kreditiranja i tamo postali teži.  Prema EWEA-inoj procjeni u bliskoj budućnosti se očekuje veliki broj akvizicija i spajanja na tržištu.

Problemi sa mrežom?

EWEA-in izvještaj „Eastern Wind“ je kao dva glavna problema Turske naveo kompliciranu administraciju, uključujući procedure za planiranje i zahtjeve za lokalnom komponentom koji nisu dovoljno jasni.  Drugi problem je upitna mogućnost spajanja 11.000 MW vjetroelektrana na elektorenergetsku mrežu. U jednom trenutku je Turska dobila zahtjeva za čak 78.000 MW vjetroelektrana, što je puno previše, te prema podacima operatora mreže vjetroelektrane ne smiju proizvoditi više od 20-30% ukupne potražnje za električnom energijom. Za sada su vjetroelektrane osiguravale spoj na mrežu plaćanjem po principu licitiranja, što predstavlja preveliki pritisak za proizvođače energije. U budućnosti bi to trebalo ići po cijeni za megavat koja je transparentnija i praktičnija.

Misli lokalno

Za razliku od Europskih zemalja Turska zahtjeva udio lokalne komponente od 55%, što znači da proizvođači vjetroelektrana dobivaju bonus za korištenje lokalnih komponenti u iznosu od 0,06 do 0,13 dolara po KWh. Ranije ove godine je Svjetska Trgovinska Organizacija (WTO) u Ontariu, Kanadi takav zahtjev za lokalnom komponentom proglasila ilegalnim.

Turski Ministar Energetike Yildiz tvrdi da mnoge države imaju zahtjeve za lokalnom komponentom. Prema njemu nema ničeg spornog u promoviranju investitora koji više koriste domaće resurse, s tim da nije bitna nacionalnost investitora nego samo da se proizvodna dešava u Turskoj. Krajnji cilj Turske je povećati lokalnu komponentu na 100% ukoliko to bude moguće. Turske tvrtke proizvode komponente za vjetroagregate kao što su lopatice i stupove, te se sve više uključuju u instaliranje i transport. Ipak većina vjetroagregata je od 10 međunarodnih proizvođača, i to Vestasa, Nordexa, Enercona, Siemensa, GE-a, Suzlona, Gamese, Alstoma i Sinovela.

Kada se gledaju developeri, top 5 developera iz Turske je razvilo više od pola instalirane snage. Veliki međunarodni developeri prate tržište, ali još nisu toliko priustni. Turska ima izlaz na tri mora, te stoga planira i priobalne vjetroelektrane, ali zasada još nisu razvili regulativu za to. Kratkoročnih planova za priobalne vjetroelektrane još nema.

Impresivan, ali nedovoljan rast

Iako je rast Turske na godišnjoj razini 500-800 MW, što je impresivno, to ipak nije dovoljno. Da se postignu Turski ciljevi taj rast mora biti 1.800 MW godišnje. Stoga se lobira da se dodatno smanji administracija. Već sada su primjetne razlike u jednostavnijem procesu dobivanja dozvola. Osim toga država daje i 85% popusta na iznajmljivanje državne zemlje.

Iako postoje prepreke i problemi u postizanju 20.000 MW do 2023., posebno u spajanju na elektroenergetsku mrežu, očekuje se da će Turska to postići zbog svog održivog rasta zadnjih godina.

Izvor: www.ewea.org

Tags:     turska      velesila      istok      zapad      vjetroelektrane      vjetroagregati
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za početnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Zadnje vijesti

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?