Nakon mnogo godina čekanja Iberdrola je odlučila ući u priobalni sektor vjetroelektrana gdje sada u razvoju ima čak 12,5 GW projekata.

Ova Španjolska elektroprivreda razvija projekte od Belfasta do Baltičkog mora, a iako nije prva od velikih elektroprivreda koja je ušla u sektor, pošto svoje priobalne vjetroelektrane imaju Dong, RWE, Vattenfall i E.ON, Iberdrola već godinama radi na razvoju priobalnih vjetroelektrana, pri čemu je svoj priobalni odjel smjestila u Glasgowu gdje radi na različitim partnerstvima. Osim toga Iberdrola je sudjelovala u većem broju tendera u Europi za priobalne vjetroelektrane koje je i dobila, te je u isto vrijeme razvijala svoje tehnološko rješenje za plutajuće vjetroagregate.

Iberdrola je vodeći svjetski developer za kopnene vjetroelektrane kojih ima 14,3 GW, a priobalnom sektoru se okrenula nakon što su njena ključna tržišta u SAD-u i Španjolskoj značajno usporila i nakon što su pale marže elektroprivreda u Europi. Zbog toga je došlo do promjene strategije prošle godine, kapitalni troškovi su smanjeni, neatraktivni projekti su otkazani, a neželjeni kopneni projekti u manje važnim tržištima se prodaju kako bi se smanjio dug. Iberdrola se dodatno forkusira na države gdje ima prisustvo u distribuciji, prijenosu i tradicionalnim proizvodnim jedinicama.

Ulaganja u vjetroelektrane se smanjuju na 2,6 milijardi eura za period 2012-14, sa ukupnom planiranom snagom od 1,45 GW. To je mnogo manje od godišnjih instalacija od 1 GW između 2009-2011 sa troškom od 1,9 milijardi eura. Ali Iberdrola ne planira usporiti razvoj priobalnog sektora gdje će se uložiti oko 1 milijardu eura u nekoliko idućih godina. Sa 400 MW projektom Wikinger u Njemačkom dijelu Baltičkog mora koji će koštati 1,6 milijardi eura Inberdrola će potrošiti ogromnu količinu novaca u tom sektoru. U trogodišnjem investicijskom planu Iberdrole, 45% troškova za obnovljive izvore energije će biti u Velikoj Britaniji koja je identifcirana kao ključno područje rasta (uz u manjem obujmu Brazil i Meksiko). Velika Britanija je vrlo obečavajuće tržište, ali i u njoj postoje izazovi u procesu planiranja i ishođenja dozvola, spoju na mrežu i posebno financiranju projekata.

Još jedno ključno pitanje je izbor priobalnih vjetroagregata za njihove priobalne projekte. Iberdrola je povijesno gledano na kopnu uglavnom koristila Španjolskog proizvođača Gamesu, u kojem ima 20% udio, a zadnjih godina je isporučila ugovore tvrtkama kao što su Siemens, GE, Suzlon i Alstom – pri čemu je zanimljivo da nikad nisu dali ugovor Vestasu koji je najveći svjetski proizvođač. U priobalnom sektoru je druga priča, jer tu Gamesa zaostaje za drugim proizvođačima. Za prvu fazu projekta West of Duddon Sands snage 389 MW Iberdrola i njen partner Dong koriste Siemensove 3,6 MW vjetroagregate. U Francuskoj pak Iberdrola/EOLE-RES konzorcij surađuje sa Francuskim divom Arevom za priobalne tendere, dok je u Njemačkom projektu Wikinger također izabrana Areva koja ima tvornicu u Bremerhavenu. To je bio veliki udarac Gamesi koja se nadala da će svoj prvi priobalni vjetroagregat koristiti za taj projekt. Iberdrola je najavila da postoji mogućnost korištenja par Gamesinih vjetroagregata na tom projektu kao dodatak. Ipak industrijski izvori govore o stvaranju alijanse  između Iberdrole i Areve, jer Areva ima odgovarajuću veličinu proizvodnje, te već sada može isporučivati odgovarajuću količinu vjetroagregata, a i može povećati proizvodnju uskoro zbog toga što gradi nove tvornice u Francuskoj i Škotskoj.  Iberdrolini službenici u Madridu niječu ikakvu alijansu i tvrde da Iberdrola želi imati sve opcije otvorene za priobalne projekte i da će vjetroagregate birati za svaki projekt pojedinačno.

Glavna nagrada za potencijalne isporučitelje vjetroagregata je projekt 7,2 GW East Anglia u Sjevernom moru u Velikoj Britaniji. Prema izvorima Iberdrola i njen partner Vattenfall će skoro sigurno koristiti više od jednog proizvođača vjetroagregata s obzirom na veličinu projekta, ali su nesigurnosti za takav projekt još uvijek ogromne pošto se radi o vjetroagregatima koji ne postoje iz tvornica koje još nisu izgrađene. Prva faza tog projekta od 1,2 GW bi trebala krenuti u gradnju već 2016.

U svakom slučaju jedna stvar je sigurna. U nadolazećim godinama svi proizvođači koji nude priobalne vjetroagregate će pomno pratiti što se događa u Madridu i Glasgowu.

Izvor: www.rechargenews.com