Istraživači u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama intenzivno istražuju povećanje lopatica vjetroagregata za snagu od 10 do 20 MW.

Prošle godine je napravljen izvještaj Upwind: Design Limits and Solutions for Very Large Wind Turbines čija je svrha bila procijeniti da li 20 MW priobalni vjetroagregati mogu postati realnost, i to pomoću današnje tehnologije. Kratki zaključak bi bio da tehnologija postoji, ali da će ekonomija morati procijeniti je li to isplativo.

Cilj većih vjetroagregata je slijedeći – povećati efikasnost hvatanjem više energije korištenjem većih lopatica – i to je ostvarivo. Sam projekt UpWind je iznosio 33 milijuna dolara, te je trebao procijeniti isplativost i smisao takvih velikih  vjetroagregata.

Pogled u budućnost je ostvaren već prošle godine kada je Vestas predstavio 7 MW priobalni vjetroagregat, a kojeg će testirati DONG Energy. Isto tako je GE najavio razvoj generatora za 10-15 MW vjetroagregate.

Istraživački projekt Upwind kojeg vodi Europska Unija je korak naprijed u procjeni izazova koji će se pojaviti. U samom projektu sudjeluje čak 48 partnera, od čega ih je pola iz privatnog sektora i pola iz akademskog i istraživačkog sektora, te je time najveće javno/privatno partnerstvo u sektoru energije vjetra.

UpWind demonstrira da je 20 MW vjetroagregat isplativ, i da nema nekih većih problema ako se nekoliko ključnih inovacija razvije i integrira. Naravno, te inovacije povisuju troškove, te je isplativost ovisna o nekim kompleksnim parametrima. UpWind je za procjenu parametara kod većih vjetroagregata kao referencu uzeo 5 MW vjetroagregat, koji je onda ekstrapoliran na 10 MW, te naknadno na 20 MW, za koje se procjenjuje promjer loaptica od čak 250 metara i nominalna snaga od 20 MW. Jedna od glavnih stavki za veće vjetroagregate je razvoj novih materijala koji dodatno smanjuju masu i pojačavaju strukturnu snagu lopatica. Veliki vjetroagregati za more će morati biti izdržljiviji i imati još veću pouzdanost.