Dugo se smatralo da je tehnički nemoguće pridobiti energiju vjetra na visokim nadmorskim visinama, no tehnologija iskorištavanja energije vjetra ipak je otišla korak dalje. Zračni vjetroagregat noviji je koncept vjetroagregata koji gotovo slobodno „leti“ zrakom, a u mogućnosti je raditi na visokim i niskim nadmorskim visinama.

Gustoća snage vjetra povećava se s nadmorskom visinom, pa tako na 80 metara nadmorske visine prosječna gustoća snage vjetra na globalnoj razini iznosi 58 W/m², na 800 metara n.v. iznosi 205 W/m², a na 2000 metara n.v. čak 600 W/m².

Upravo ove činjenice uvijek su privlačile znanstvenike da pokušaju doprijeti što više, no kod standardnih vjetroagregata na određenim visinama struktura postaje eksponencijalno teža, nestabilnija i prije svega znatno skuplja.

Ranih 1990-ih godina Jack Colin je patentirao ideju o zračnom vjetroagregatu koji bi radio na principu samoodržavanja, odnosno na način da bi se dio uzgona rotora koristio za podržavanje težine samog vjetroagregata. Talijanski istraživač Massimo Ippolito ovu ideju pomaknuo je korak dalje kada je primjetio da je kite u stanju prikupiti veliku količinu energije i zaključio da bi se sličnim sustavom mogla proizvesti električna energija.

Razvojem tehnologije ideja o pridobivanju električne energije iz energije vjetra na visokim nadmorskim visinama prerasla je u prve prototipe, pa je tako 2000. godine u Italiji osnovan istraživački centar u kojem se razvija projekt pod nazivom Kite Wind Generator Project, odnosno Kite Gen, a sam projekt i istraživanja vodi kompanija Sequoia Automation, iz Torina.

Problem „hvatanja“ vjetra riješen je upotrebom velikih kiteova, vrlo sličnih onima koji se koriste za kitesurf, koji su kablovima usidreni na rotirajuću strukturu. Kiteovi lete po unaprijed određenoj putanji, te se sila na kablove kojima su usidreni transformira u mehaničku torziju koja pokreće generator na tlu. Rotacija aerodinamičkog kitea oko vlastite osi zapravo imitira rad propelera koji rotacijom aktivira koloturni mehanizam na generatoru proizvodeći na taj način električnu energiju. Kretanje kite-a prati se i određuje na tlu pomoću posebnog kompjuterskog programa, te je njegove letove moguće automatski optimirati kako bi se iskoristila maksimalna snaga i proizvodnja električne energije, a u slučaju smetnji kao što su nadolazeći helikopteri, mali avioni ili ptice, kiteove je moguće u vrlo kratkom roku, od nekoliko sekundi, preusmjeriti.