EWEA (Europsko udruženje za energiju vjetra) je u zadnjem broju svog časopisa napravila pregled tržišta vjetroelektrana u Hrvatskoj, koji zvuči pomalo preoptimistično i nerealno s obzirom na trenutačno stanje na tržištu i signale koji dolaze iz Ministarstva gospodarstva. U članku su kurzivom dodani komentari s obzirom na trenutačno realno stanje tržišta.

Prema EWEA-i Hrvatska je ulaskom u Europsku Uniju ove godine postala novo svježe obećavajuće tržište za razvoj energije vjetra. Ipak, unatoč idealnim uvjetima vjetra postoje prepreke koje bi mogle usporiti rast energija vjetra i to ponajviše zbog administracije koja se ne može odlučiti gdje da zapravo stavi vjetroagregate. Prva vjetroelektrana je postavljena na otoku Pagu 2004., te je instalirana snaga skočila sa 6 MW na 131 MW između 2005. i 2011. Više od 70% vjetroagregata je postavljeno na jugu u Dalmaciji, gdje su veće brzine vjetra, a dobro razvijena cestovna infrastruktura omogućuje brzi prijevoz vjetroagregata unutar države. Hrvatska ima mogućnosti i za budući razvoj s obzirom da feed-in-tarifa traje 14 godina i iznosi 76,03 eura/MWh ako vjetroelektrana radi do 2.250 sati, odnosno 67,85 eura/MWh ako radi više od 2.250 sati pod punim opterećenjem. U planovima postoji čak 4,7 GW vjetroelektrana (ako ćemo gledati prethodna energetska odobrenja i više), a cilj Hrvatske je 35% obnovljivih izvora energije u ukupnoj potrošnji energije do 2020. Trenutačno se na elektroenergetsku mrežu može spojiti 400 MW vjetroelektrana i to zajednički na prijenosnu i distribucijsku mrežu, ali postoje planovi da se taj kapacitet poveća do 2014., iako nije sigurno da li će se to i ostvariti. Dodatna mogućnost usporavanja tržišta je u birokraciji i samom okolišu Hrvatske.
Podaci o lokacijama i instaliranoj snazi su točni, kao i spomenuta sporost adminsistracije. Što se tiče spajanja na elektroenergetsku mrežu HEP-a kvota od 400 MW postoji, iako nezavisni stručnjaci tvrde da se na mrežu može spojiti i znatno više vjetroelektrana bez potreba za velikim investicijskim zahvatima kako tvrdi HEP/HOPS. Isto tako, nitko nije siguran kada i na koji način će biti proširena i obnovljena elektroenergetska mreža, te prema HEP-u, stvoreni uvjeti za proširenje kvote. Konkretnih planova nema, a u mrežu se ne ulaže godinama, tako da podatak o 2014. godini za proširenje kvote zvuči puno preoptimistično. Dodatno, nejasno je otkuda je EWEA dobila podatak o otkupnim cijenama električne energije, te posebno skaliranju sukladno proizvodnosti vjetroelektrana, međutim nijedan od tih podataka nije u skladu sa trenutno važećim zakonskim okvirom, te se postavlja pitanje vjerodostojnosti njihovih izvora informacija.

Turizam činu vrlo važnu granu gospodarstva u Hrvatskoj (otprilike četvrtinu BDP-a i zaposlenih), te se zbog toga posebno pazi na tu granu. Jedna od glavnih prednosti Hrvatske je prekrasno more i priroda koji su često dio nacionalnih parkova i parkova prirode te je tamo razvoj strogo ograničen. Hrvatska ima 8 nacionalnih parkova i 11 parkova prirode. U nacionalnim parkovima se definitivno ne mogu postaviti vjetroagregati dok je u parkovima prirode to tehnički moguće, ali je potrebno proći vrlo strog i kompliciran proces kako bi vlasti utvrdile kako oni utječu na prirodu. Osim toga Hrvatska je usvojila i Naturu 2000 kod koje isto postoje striktni uvjeti za razvoj vjetroagragata, te je čak 47% tla i 39% voda pod Naturom. Svi ti uvjeti dodatno kompliciraju razvoj vjetroelektrana.
Iako EWEA dosta spominje problem zaštite prirode, ona za sada, a ni u bližoj budućnosti nije nikakav problem, jer postoji dovoljno potencijalnih lokacija. Veći problem je zabrana gradnje na otocima (gdje to itekako ima smisla) i na udaljenosti 1.000 metara od obale koji sprečava razvoj na nekim dobrim lokacijama (a činjenica je da se s mora mogu vidjeti vjetroelektrane ako su i na većoj udaljenosti od 1.000 metara od mora).

Drugi veliki problem je birokracija koja usporava razvoj. Za početak svaka vjetroelektrana mora bti uvrštena u registar OIE projekata, te onda mora napraviti studiju izvodljivosti u idućih šest mjeseci. Nakon toga najčešće treba tri do četiri godine za prikupljanje svih dozvola za izgradnju vjetroelektrana. HERA (Hrvatska energetska regulatorna agencija) ima priličnu moć u davanju dozvola za proizvodnju električne energije, te može sama blokirati ili pustiti neki projekt. Sama birokracija je stoga prekomplicirana te se treba poboljšati njeno funkcioniranje, što bi se moglo dogoditi uskoro s obzirom da je država ušla u Europsku Uniju. Hrvatska je ulaskom u EU preuzela obveze EU koje se tiču unutrašnjih pravila tržišta, smanjenja emisija ugljičnog-dioksida i druge te ukoliko iste ne ispuni može biti sankcionirana. Time bi se mogle otvorite prilike za inozemne ulagaše, te postavljanje konkretnih ciljeva za energiju vjetra i proširivanje elektroenergetskog sustava, te pojednostavljenje birokracije.
Administracija je veliki problem kod nas, te ishođenje svih dozvola (kojih ima previše) traje predugo, a na rješavanje pojedinih predmeta se čeka i mjesecima. No, HERA po našim saznanjima za sada nije pravila nikakve probleme razvoju projekata tako da je nejasno zašto je takva činjenica naglašena. Potencijalnih investitora još uvijek ima, ali s obzirom na birokraciju koja se ulaskom u EU još nije pojednostavila interesa je sve manje (kvota od 400 MW dodatno sve usporava).

Hrvatska će morati razviti Državni akcijski plan za obnovljive izvore energije (NREAP) kojim bi se trebala riješiti većina gore navedenih problema za razvoj kopnenih vjetroelektrana. Time bi se moglo krenuti u ubrzani razvoj industrije vjetra unatoč mnogim preprekama, te bi Hrvatska mogla postati destinacija za vjetroagregate.
Prvi neslužbeni prijedlog NREAP-a od strane Ministarstva gospodarstva je vrlo negativan za vjetroelektrane te je najavljeno samo 400 MW do 2020., što će praktički biti ispunjeno do kraja iduće godine. Ako to ne bude promijenjeno u službenoj verziji može se očekivati potpuno zamrzavanje tržišta što bi bilo vrlo loše za obnovljive izvore energije u Hrvatskoj općenito.

Pogled na tržište koji je objavila EWEA je iznenađujuće pun krivih informacija, informacija koje su samo djelomično točne, te preoptimističnih informacija koje su u potpunom neskladu sa signalima koje u javnost zadnjih nekoliko mjeseci pušta Ministarstvo gospodarstva. S obzirom na inače korektan rad EWEA-e, postavlja se pitanje koji su izvor informacija koristili, te zašto se u slučaju Hrvatske javlja ovakav disparitet njihovih predviđanja i informacija u odnosu na realno stanje stvari.

Izvor: www.ewea.org