Unatoč relativno slabim rezultatima Hrvatske i do dan danas neispunjenih ciljeva gradnje vjetroelektrana do 2010. godine – Hrvatska je ipak daleko ispred svih zemalja bivše Jugoslavije po instaliranoj snazi vjetroelektrana, ali i po udjelu proizvodnje električne energije iz vjetroelektrana u elektroenergetskoj mreži. Točnije rečeno – niti jedna od šest preostalih država nastalih raspadom Jugoslavije nema niti jednog jedinog instaliranog megavata vjetroelektrana u ovom trenutku. Pregled perspektive u tim državama započinje sa Bosnom i Hercegovinom.

BiH je još 2010. najavila donošenje Zakona o obnovljivim izvorima energije i kogeneraciji, međutim do dan danas u Federaciji BiH na snazi je istoimena Uredba koja regulira to područje. No, upravo ovih dana traju javne rasprave o nacrtu Zakona o korištenju obnovljivih izvora energije i efikasne kogeneracije sukladno objavi Doma naroda Parlamenta Federacije BiH 20.12.2011 godine. Zakon, u odnosu na Uredbu sveobuhvatnije tretira problematiku obnovljivih izvora energije, osim sa aspekta proizvodnje električne energije, također i sa aspekta proizvodnje toplinske energije i kogeneracije. Propisana je i izrada akcijskog plana za obnovljivu energiju u Federaciji BiH, kojim se definiraju obvezujući ciljevi do 2020. godine, te obaveza usklađivanja plana sa ciljevima elektroenergetske strategije Federacije BiH. S druge strane u Republici Srpskoj na snazi je Pravilnik o podsticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora i efikasnoj kogeneraciji.

Svi navedeni dokumenti, kao i status u kojem se trenutno nalaze daju naslutiti ozbiljnu namjeru intenzivnog razvoja i izgradnje obnovljivih izvora energije, pa i vjetroelektrana već ove godine.

Vjetroelektrane u višim stadijima razvoja na području BiH se zasada mogu nabrojati na prste jedne ruke. Pri tome se glavnina projekata nalazi na području oko Livna, Kupresa, Tomislavgrada i Mostara. To područje pokazuje izuzetno dobar potencijal vjetra, te je za očekivati da će se prvi projekti izgraditi upravo na nekoj od lokacija u tome području.

Osim nekoliko privatnih investitora i developera, od kojih su neki došli i na korak do ishođenja građevinske dozvole, vjetroelektrane razvijaju i Elektroprivreda BiH i Elektroprivreda HZHB. Projekt EP BiH se nalazi na platou Podveležje u blizini Mostara, dok se projekt Mesihovina EP HZHB nalazi u blizini istoimenog mjesta.

Pred ljeto prošle godine trebao je biti održan tender za VE Podveležje, međutim isti je u zadnji trenutak poništen. Da je tender uredno prošao, to bi vjerojatno bila prva izgrađena vjetroelektrana u BiH. Trenutno se još uvijek čeka na raspisivanje novog tendera, te u ovom času nije poznato kada bi se dotična vjetroelektrana mogla izgraditi, ali je prilično sigurno da to neće biti moguće prije početka 2013. godine. Istovremeno za VE Mesihovinu je potpisan ugovor o konzultantskim uslugama i započelo se sa ishođenjem dokumentacije 2010. godine, te je nedavno održan pretkvalifikacijski tender odabira vjetroagregata za tu lokaciju. S obzirom na dinamiku, ni ova vjetroelektrana neće biti u izgradnji prije 2013. godine. Vjetroelektrana Pakline-Ljubuša-Kupres privatnih developera Kamen-Dent je trenutno u fazi ishođenja lokacijske dozvole, a u medijima su se mogle pročitati i najave gradnje vjetroelektrana na području Republike Srpske, makar se od dotičnoga zasada ništa nije ostvarilo niti je blizu ostvarenju. Vjetroelektrane u odmakloj fazi razvoja razvijaju i tvrtke Vran-Dukić i Koncig.

U Uredbi Federacije BiH ciljevi do kraja 2012. godine su postavljeni na 5% ukupne potrošnje električne energije, čime je već sada jasno da se isti ne mogu dostići. Još je nejasno koji su točno ciljevi za OIE do 2020. godine, ali pri tome će se vjerojatno koristiti iskustva EU.

U konačnici, bit će interesantno pratiti koja će se vjetroelektrana prva izgraditi na području BiH, a prema sadašnjem stanju projekata najbolje startne pozicije imaju dvije elektroprivrede, koje bi svoje vjetroelektrane trebale graditi 2013. godine. Situacija s razvojem vjetroelektrana u BiH bi tako mogla započeti dijametralno suprotno nego u Hrvatskoj – umjesto privatnih investitora, priču pokreću elektroprivrede.