Aktualno
Podstrukture priobalnih vjetroagregata |
![]() |
Autor Leo Jerki? |
Srijeda, 28 Prosinac 2011 18:23 |
Sarah Azau, novinarka EWEA-e je istražila podstrukture priobalnih vjetroelektrana, a njene rezultate prenosimo u ovom ?lanku. Svatko tko je bio u prilici vidjeti priobalni vjetroagregat je sigurno bio impresioniran veli?inom cijele strukture i lopatica, ali teško da je bio impresioniran samim donjim dijelom vjetroagregata, tzv „podstrukturom“ koja se ve?im dijelom nalazi ispod površine mora. Unato? tome sama podstruktura je prakti?ki najvažniji dio, posebno zbog teških uvjeta na moru koji se znaju pojaviti na podru?ju instalacije priobalnih vjetroelektrana. Podstruktura zbog toga mora biti jaka i stabilna uz minimalni rizik pomicanja vjetroagregata neovisno o ja?ini vjetra i valova, te tako?er mora biti prakti?na i dovoljno jeftina za proizvodnju i transport. Trenuta?no postoje tri glavne vrste podstruktura za priobalne vjetroagregate, koje se odabiru na temelju troškova, dubine mora, vrsti morskog dna i vrsti vjetroagregata. Naj?eš?a vrsta podstruktura je tzv. „monopile“ – ?eli?ni stup koji je se usadi u dno more. Monopile se naj?eš?e koristi za dubine mora od 20-25 metara ili manje od toga. Monopile struktura se jednostavno napravi, nije preskupa, te se lako postavlja u plitkim vodama. Ipak, za sada se ne koriste u dubljim vodama jer tamo postaju previše nestabilni. Druga naj?eš?a vrsta su “strukture koje koriste gravitaciju“ (GBS) koje sjede na dnu mora, pri ?emu se u njih ubrizgava pijesak, beton, kamenje ili željezo kako bi se pove?ala masa temelja, a samim time i stabilnost strukture. Tre?a naj?eš?a vrsta su „space frame strukture“ koje koriste nekoliko naslaga odnosno stupova. Postoje tri osnovne vrste tih struktura i to su „tripodi“ i „tri-pilei“ koji imaju tri odvojene noge i „jacketi“. Jacketi se ve? godinama koriste u industriji nafte i plina, a u odnosu na sve druge strukture dosta su kompleksnije i skuplje, ali zato im je masa manja. Do sada su se jacketi koristili za ?etiri priobalne vjetroelektrane i to Beatrice Demonstrator u Velikoj Britaniji, Alpha Ventus u Njema?koj, Thornton Bank u Belgiji i Ornonde u Velikoj Britaniji. Na slikama se mogu vidjeti skice svake od gore navedenih podstruktura:
Budu?nost podstruktura U budu?nosti se o?ekuje daljnje korištenje monopile struktura tamo gdje su uvjeti odgovaraju?i za njihovo korištenje. GBS-ovi ?e se koristiti za lokacije s plitkim morima koja su zaklonjenija od vanjskih utjecaja. Space frame strukture ?e se koristiti sve više s obzirom da se planira gradnja priobalnih vjetroelektrana na podru?jima ve?e dubine mora. O?ekuje se i razvoj novih tehnologija, a najbliže komercijalnoj upotrebi trenuta?no je koncept plutaju?ih platformi koje bi se koristile za mjesta s dubinom mora ve?om od 50 metara. Takvih lokacija postoji napretek u mediteranu, atlantiku i morima oko Norveške. Postoji više razli?itih koncepata plutaju?ih platformi a najdalje je trenuta?no stigao Statoil sa svojim konceptom „Hywind“ koji ima dugoro?ni testni pogon i to sa Siemensovim 2,3 MW vjetroagregatom koji je postavljen na platformu pokraj obale Norveške 2009. Prototipove još imaju BlueH koji ima platformu na moru južno od Italije i WindFloat koji je u rujnu ove godine postavio Vestasov 2 MW vjetroagregat na svoj prototip plutaju?e platforme. Vjerojatno najvažnija ?injenica u vezi podstruktura je ta što su tehni?ke barijere za zapo?injanje njihove proizvodnje relativno male. Nova postrojenja se mogu sagraditi prili?no brzo, te se njihovom izgradnjom inženjerske tvrtke mogu brzo ubaciti u posao sa priobalnim vjetroelektranama. Same podstrukture ?ine 20% ukupnih troškova za priobalni vjetroagregat, tako da se i u tome vidi važnost uloge proizvo?a?a podstruktura u cijelom lancu industrije priobalnih vjetroelektrana. Izvor: Wind directions |
Zadnje vijesti