Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Pitanje 3.: Kakva je spremnost hrvatske industrije za proizvodnju opreme za projekte OIE? Što je potrebno učiniti kako bi postali konkurentni? E-mail
Autor Uredništvo   
Ponedjeljak, 28 Studeni 2011 01:00

Uz svu političku volju i olakšice, koje su apsolutni preduvjet za uopće razvoj takvih tehnologija, moramo biti svjesni da je konkurencija nesmiljena i da u ovom trenutku i sa sada dostupnim resursima i znanjima, strateško partnerstvo s respektabilnim inozemnim poduzećima je praktično jedino suvislo rješenje za brzo uključivanje u moderno i dinamično međunarodno tržište na konkurentnoj razini.

Kakvo je Vaše mišljenje o spremnosti hrvatske industrije da postane važan proizvođač opreme za projekte obnovljivih izvora? Što je potrebno učiniti kako bi oni postali konkurentni na tržištu EU i šire regije? Parlamentarni izbori 2011.

HSLS

Nažalost, hrvatska industrija u velikom je zaostatku za svjetskim trendovima glede obnovljivih izvora te je nerealno očekivati da preko noći dosegne potreban stupanj razvoja kako bi postala konkurentna tvrtkama koje su uložile godine u istraživanje, proizvodnju, stvaranje znanja, te stjecanje referenci.

No, kada govorimo o sektoru obnovljivih izvora moramo prepoznati da se uistinu radi o širokom i poprilično različitom spektru tehnologija pa je nezahvalno projicirati industrijske mogućnosti za ukupno tržište. Mnogo realističnije je govoriti o pojedinim tehnologijama obnovljivih izvora (npr. vjetroelektranama ili fotonaponskim panelima), odnosno dijelovima potrebnim za proizvodnju pojedine OIE tehnologije.

Razvoj hrvatske OIE industrije vidimo upravo u fokusiranju na pojedine aspekte određene OIE tehnologije u proizvodnji kojih Hrvatska ima tradiciju i ugled. Potrebno je identificirati postojeće industrijske kapacitete, definirati kako ih je moguće uključiti u proizvodni proces neke OIE tehnologije, te osigurati uvjete poslovanja  i strateškog partnera koji bi pokrenuli proizvodnju.

Odabir adekvatnog strateškog partnera ključan je korak jer bi hrvatska OIE industrija bila premala i premlada da bi sama uspjela konkurirati etabliranim proizvođačima na Zapadu, odnosno jeftinoj radnoj snazi na Istoku. Strateški partner također bi omogućio učenje i preuzimanje znanja čime bi se stvorila osnova za razvijanje kako same industrije tako i obrazovanja i istraživanja u Hrvatskoj.

HDSSB

Hrvatska industrija je općenito u teškoj situaciji jer je sustavno uništavana već duži niz godina. Ako samo pogledate današnju sliku naših gradova vidjet ćete da industrija definitivno nestaje, a njeno mjesto zauzima većinom trgovina. Stav HDSSB-a je da jedino proizvodnja stvara dodanu vrijednost i da država bez proizvodnih kapaciteta jednostavno ne može opstati. Hrvatska industrija se bori za opstanak i proizvodnja opreme za projekte OIE može biti važan pokretač razvitka. Međutim, današnja hrvatska industrija nije spremna u većem broju za takav iskorak bez pomoći države. Ono što država treba učiniti je svakako rasterećenje gospodarstva u smislu smanjenja troškova jer su među najvećim u Europi, a vjerojatno i šire. Konkurencija u Europi je vrlo jaka i ako u EU uđemo nespremni i ne pomognemo vlastitom gospodarstvu ono neće biti konkurentno. Što se tiče opreme za OIE ta vrsta proizvodnje se treba dodatno stimulirati je pridonosi zaštiti okoliša i ispunjavanju obveza RH prema EU. Za državu je u svakom slučaju bolje pomoći domaćem gospodarstvu u ispunjenju preuzetih obveza nego plaćati kazne EU radi neispunjenja istih.

HSS

Ono što vidim kao problem je nedovoljno razvijena konkurentna tehnologija za korištenje obnovljivih izvora energije hrvatskih proizvođača. Hrvatska industrija razvila je vjetroagregat snage 1 MW, kogeneracijske sustave na biomasu, nekoliko tvrtki radi na proizvodnji fotonaponskih ćelija, nažalost same ploče se uvoze iz Kine zbog cijene. Da bismo više poticali primjenu domaće tehnologije nužno je razviti takve sustave koji mogu konkurirati na stranom tržištu. Da, to jest problem. Problem konkurentnosti i uvjeta u kojima naša industrija radi. Navedeno zahtjeva promjene kako porezne politike, koja bi smanjila opterećenja proizvodnih djelatnosti općenito, pogotovo onih koja idu u izvoz, tako i politike poticaja korištenja obnovljivih izvora i ekološke tehnologije. Međutim financirati proizvode koji su na stranom tržištu nekonkurentni jednako je tako bacanje novaca kao i financiranje uvoza stranih zastarjelih tehnologija. Nama trebaju proizvodi koji će biti korak ispred konkurencije po cijeni istoj ili nižoj u odnosu na one kakve ima konkurencija.

Sljedeći problem koji smo kroz sadržajne rasprave u Odboru za zaštitu okoliša Hrvatskog sabora identificirali su barijere u postupku dobivanja dozvola povlaštenih proizvođača električne energije. Velik broj potrebnih dozvola i trajanje postupka  po šest i više mjeseci, uz potrebna financijska sredstva koja valja uložiti u primjerice solarne sustave, sigurno da nisu poticajni. Na smanjenju tih prepreka se radilo, ali ne dovoljno. S tim je povezana i zadnja stvar o kojoj bi trebalo povesti raspravu kada se govori o obnovljivim izvorima energije a to je pitanje proizvodnje električne energije za vlastite potrebe. U ovom trenutku velik je broj dobrih argumenata i za, i protiv. Ako ništa drugo, bilo bi sigurno korisno sve te argumente sučelit, jer samo stručnom i argumentiranom raspravom može se doći do rješenja i odgovora na teška pitanja.

Mirela Holy, saborska zastupnica SDP-a i predsjednica Savjeta za zaštitu okoliša SDPH

 

Hrvatska industrija ima potencijala da postane igrač u području proizvodnje opreme za OIE, ali da bi to i stvarno postala bit će joj potrebna pomoć države u smislu stvaranja pozitivnog zakonodavnog okvira i tržišnog okruženja za realizaciju takvih projekata u Hrvatskoj. Bojim se da bez stjecanja nužnih referenci na domaćem tržištu hrvatske tvrtke neće biti ozbiljni konkurenti i izazivači na vanjskim tržištima. Dakle većina posla je, prema mojem mišljenju, na politici, odnosno na stvarnoj, a ne deklarativnoj političkoj volji da se Hrvatska pokrene u pravcu obnovljivih izvora. Stručnjaci me uvjeravaju da je poticanje takve hrvatske industrije moguće i bez kršenja europskih pravila o  slobodnoj tržišnoj utakmici.

 

Komentar: Očekivano, i HDSSB i HSS i HSLS i saborska zastupnica SDP-a Mirela Holy slažu se da treba poticati proizvodnju opreme za postrojenja obnovljivih izvora energije i da je važno takvu proizvodnju učiniti konkurentnom. Pritom HDSSB, HSS i saborska zastupnica SDP-a Mirela Holy smatraju da je ključan problem u politici. HDSSB i HSS bi prvenstveno radili na rasterećenju gospodarstva općenito (smanjenje poreza, davanja itd.) i dodatnim poticajima za proizvodnju takve opreme. Saborska zastupnica SDP-a Mirela Holy tome dodaje i potrebu stvaranja referenci domaćih proizvođača na domaćem tržištu, što je ključan preduvjet za plasman na inozemna tržišta. HSLS pak ponovno izlaže konkretan plan akcije – smatraju da bi strateško partnerstvo (vjerojatno s nekim od respektabilnih inozemnih poduzeća) bilo najbrže i najjednostavnije rješenje za brzo uključivanje hrvatskih proizvođača na domaća i strana konkurentna tržišta. HSLS jedini direktno priznaje da je nerealno očekivati da naši proizvođači samostalno konkuriraju inozemnim poduzećima koja godinama razvijaju znanja i skupljaju iskustva i reference. Uz svu političku volju i olakšice, koje su apsolutni preduvjet za uopće razvoj takvih tehnologija, moramo biti svjesni da je konkurencija nesmiljena i da u ovom trenutku i sa sada dostupnim resursima i znanjima, strateško partnerstvo s respektabilnim inozemnim poduzećima je praktično jedino suvislo rješenje za brzo uključivanje u moderno i dinamično međunarodno tržište na konkurentnoj razini. Pritom je svakako nužno osigurati prijenos znanja i visokih tehnologija u Hrvatsku, jer Hrvatska ima dovoljno obrazovanih kadrova koji mogu apsorbirati takva znanja i unaprijediti poslovanje, a ne zadovoljiti se samo poslovima niske složenosti.

Kukuriku koalicija

Opisujući općeniti problem hrvatske industrije i gospodarstva Kukuriku u svojem programu navodi sljedeće: "Ključni problem i konačna posljedica takvog načina upravljanja (op.a. upravljanja u kojem se oslanja na zaduživanje za financiranje potrošnje i gdje se s izostankom politike ekonomskog razvoja neizbježno događa deindustrijalizacija i još veće zaduživanje) je niska konkurentnost hrvatskoga gospodarstva, kako troškovna, tako i ona koja je određena tehnološkim zaostajanjem."

Ispravno je uočeno i da velika porezna opterećenja uveliko opterećuje i pravne i fizičke subjekte na tržištu, čime se guši razvojni potencijal poduzeća, ali i obitelji. Tvrdi se i sljedeće: "Naša je vizija konkurentno, društveno i ekološki odgovorno, na znanju utemeljeno i izvozno usmjereno tržišno gospodarstvo koje osigurava rast dodane vrijednosti, nova i dobro plaćena radna mjesta te bolje i pravednije društvo u kojemu se štite načela socijalne kohezije, solidarnosti, ravnopravnosti i napretka za sve građane!" Tvrdi se da se takva vizija može ostvariti jedino znatno povoljnijim uvjetima za nove domaće i strane investicije, osobito u hrvatske proizvodne pogone.

Smatramo da bi obnovljivi izvori upravo najbolje komplementirali navedenoj viziji, te bi najbrže mogli donijeti kvalitetnu novo stvorenu vrijednost hrvatskim radnicima i društvu općenito. Međutim u daljnjem razmatranju se ne spominje korištenje nikakvih konkretnih mjera u tom smjeru, a u poglavlju o industrijskoj politici se samo kratko spominje izgradnaj novih elektrana - o čemu smo već pisali u članku i prvom pitanju. Sve u svemu, problemi su dobro uočeni, ali rješenja, osim vizije nisu ni površno obrađena tako da se vizija ne proširuje čak ni na ideju koje grane industrije bi trebale biti nositelji nove industrijalizacije.

Jedini vrlo općeniti paragraf koji se kratko bavi "zelenom industrijom" u poglavlju o zaštiti okoliša glasi: "U koordinaciji s industrijskom politikom, politikom poticanja ulaganja i uz korištenje sredstava iz fondova Europske unije, posebnu pozornost posvetit ćemo tehnološkom i proizvodnom razvoju opreme i procesa za zaštitu okoliša. To može postati posebna industrijska niša, koja će pridonijeti našem bržem i racionalnijem usklađivanju s ekološkim standardima Europske unije, a s druge strane, omogućiti i regionalno pozicioniranje na tržištima zemalja jugo-istočne Europe u njihovim prilagodbama europskim ekološkim standardima."

HDZ

U svom poglavlju o energetici HDZ tvrdi: "Izgradnja energetske infrastrukture bit će pokretač gospodarskih aktivnosti i zamašnjak razvoja novog doba industrijske proizvodnje." Izjava koja u svome načelu prati ideju vodilju programa Kukuriku koalicije, međutim uz nikakvo objašnjenje gdje smo to pogriješili, i kako će se upravo sada industrija izvući iz duboke krize u kojoj se nalazi i u kojoj tehnološki značajno zaostajemo za novom industrijalizacijom Europe koju predvode upravo obnovljivi izvori energije i tzv. zelene tehnologije u službi održivog razvoja.

Nejasno je koliko će uopće hrvatska industrija uspjeti sudjelovati u takvom procesu na domaćem tržištu uz otvorene EU granice.

Zeleni zajedno

Zeleni zajedno u svom programu izuzetno snažno promoviraju obnovljive izvore energije, međutim se uopće ne osvrću na industrijske mogućnosti proizvodnje opreme za korištenje istih.

Tags:     izbori      energetika      obnovljivih izvori energije
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za početnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Zadnje vijesti

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?