Hrvatska energetska regulatorna agencija je 10. studenog objavila javnu raspravu o Desetogodišnjem planu razvoja hrvatske prijenosne mreže koja je trajala samo dva tjedna, a za dokument koji ima 153 stranice.

U dokumentu se u planovima priključenja osim standardnih hidroelektrana od obnovljivih izvora energije u većem obimu spominju samo vjetroelektrane. Ostali obnovljivi izvori energije se spominju samo u kontekstu postojanja potencijala za iste, ali i očekivanje da će se takve elektrane isključivo priključivati na distribucijsku mrežu. Također se u kontekstu malih distribuiranih izvora navodi da se njihov mogući utjecaj na prijenosnu mrežu ne uzima u obzir, što znači da se ne očekuje veća realizacija takvih projekata.

Kod vjetroelektrana se ponavljaju stari problemi pri čemu je prvi i najveći problem još uvijek HOPS-ova kvota od 400 MW za vjetroelektrana o kojoj periodično pišemo već godinama, a koja je u suprotnosti sa Energetskom strategijom Republike Hrvatske iz 2009. godine koja je navela 1.200 MW vjetroelektrana do 2020. godine. S obzirom da se ovaj problem vuče već duži niz godina bilo je za očekivati da HOPS predloži nova jasna rješenja problema penetracije vjetroelektrana na prijenosnu mrežu, ali to nažalost nije slučaj, te se samo spominju isti problemi (za koje je upitno da li su uopće realni!) koji su poznati godinama. Time se sustavno koči razvoj sektora, a da se u smislu rješavanja problema ne poduzima ništa.

Zanimljivo je da se HOPS u planu poziva na nediskriminatorni pristup pružanja pristupa i usluge svim korisnicima prijenosne mreže, a u isto vrijeme samo za vjetroelektrane navodi dubinski pristup financiranju priključka vjetroelektrana za investitore. S druge strane HOPS planira investirati svoja sredstva kako bi omogućio priključak za termoelektrane za koje se planira izgradnja u slijedećih deset godina. Istovremeno nigdje se ne navodi regulacijska uloga i sposobnost takvih elektrana u smislu povećanja mogućnosti prihvata vjetroelektrana na mrežu.

Ukoliko se pogledaju samo iznosi potencijalnih ulaganja konvencionalnih elektrana u odnosu na vjetroelektrane razlika je ogromna, pa se tako u idućih deset godina potencijalno planira uložiti čak 1,5 milijardi kuna u konvencionalne elektrane ukoliko budu izgrađene, dok se za vjetroelektrane planira samo 317,5 milijjuna kuna. Još je zanimljivije da se iza 2020. godine uopće ne planira uložiti sredstva u dodatni priključak vjetroelektrana (odnosno mogućnost većeg priključka istih) dok se u toj fazi planira čak 740 milijuna kuna potencijalnih investicija u konvencionalne elektrane.

Ovakav plan je apsolutno suprotan ciljevima razvoja elektroenergetskog sektora prema Energetskoj strategiji Republike Hrvatske i EU direktivama, te se ovako može očekivati isključivo daljnje povećanje ovisnosti o uvozu energenata, pa i električne energije, daljnja velika karbonizacija u sektoru, te dugoročna nekonkurentna cijena proizvodne električne energije na tržištu.

I makar je HOPS zadužen isključivo za transparentno upravljanje prijenosnom elektroenergetskom mrežom, ovakav desetogodišnji plan se ne može nazvati nikako drugačije nego tendencioznim i nerazvojnim. Tendencioznim jer se implicira investiranje u priključak za termoelektrane čime se iste subvencionira u odnosu na vjetroelektrane koje moraju dubinski plaćati svoj priključak na mrežu. Nerazvojnim jer se ne rješavaju problemi sa integracijom većeg broja obnovljivih izvora u sustav direktno, nego se navode samo neke mogućnosti rješenja.