Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Ekonomija: Proizvodnja obnovljivih stvara energetsku sigurnost E-mail
Autor Leo Jerkić   
Ponedjeljak, 15 Rujan 2014 16:36

Države bi trebale slijediti kineski primjer i pojačati svoja tržišta za tehnologije koje koriste vjetar, vodu i solar kako bi smanjili troškove, pišu u svom članku o ekonomiji obnovljivih John A. Matthews i Hao Tan.

Kineski rast kojim će postati najveći svjetski proizvođač električne energije, te ujedno i izvor emisija ugljičnog-dioksida korištenjem ugljena je jako dobro poznat. Ali njen sustav koji koristi obnovljive izvore energije se još brže razvija od fosilne i nuklearne energije. Kina predvodi svijet u proizvodnji i korištenju vjetroagregata, solarnih fotonaponskih ćelija i tehnologija pametnih mreža, te proizvodi skoro jednaku količinu energije iz vjetra, vode i solara kao što proizvode sve Francuske i Njemačke elektrane. Samo proizvodnja solarnih ćelija se u Kini povećala 100 puta od 2006. godine.

Sa sve većom proizvodnjom u Kini su troškovi obnovljivih sustava pali. Djelomično se to dogodilo zbog inovacija, ali glavni razlog je bio rast tržišta. Njemačka i Južna Koreja rade na sličan način. Ukratko: industrijalizacija može ići zajedno sa dekarbonizacijom.

Preveliki broj država to jednostavno nije shvatilo. SAD i Europska Unija uvode carinske tarife za fotonaponske panele iz Kine što je kontraproduktivno. Restrickija svjetske razmjene obnovljivih uređaja će samo usporiti pad troškova za njih te će ujedno i usporiti prelazak na korištenje tih tehnologija. Kao rezultat toga je korištenje obnovljivih izvora energije bilo presporo da smanji stakleničke plinove, odnosno klimatske promjene. Već 15 godina države se ne drže Kyoto protokola zbog interesa fosilne industrije i bojazni oko troškova alternativne energije, koja više i nije alternativna. Priča oko obnovljivih se stoga mora promijeniti. Kao u Kini obnovljivi se moraju percipirati kao izvor energetske sigurnosti, a ne samo kao izvor smanjenih emisija stakleničkih plinova. Današnje rasprave o energetskoj sigurnosti se fokusiraju na osiguravanje pristupu fosilnim gorivma. I dok je njihova dostupnost geografski ograničena, te stvaraju geopolitičke probleme obnovljivi uređaji se mogu izgraditi bilo gdje gdje ima dovoljno potencijala bilo to Sunce, vjetar ili voda.

Zeleni rast

Sa sve većim korištenjem obnovljivih će oni postati dostupniji, jeftiniji i efikasniji. Energetska politika bi se stoga trebala fokusirati na promoviranje proizvodnje, trgovine i konkurentnost obnovljivih umjesto da se promovira sve skuplje, opasnije i nedostupnije fosilno gorivo. Smanjivanje emisija će doći u paketu s time.

Kina proizvodi više od 5 bilijuna kWh električne energije što je za 1 bilijun više od SAD-a. Njen ubrzani rast od 2001. godine je bio baziran na korištenju fosilnih goriva; ona koristi 23% svjetskog ugljena za proizvodnju električne enrgije. Ali fosilna goriva ne mogu sama pokrenuti industrijski rast koji Kina treba, te je od sredine 2000-ih Kina krenula u razvoj niskougljične strategije. Investicije u hidroelektrane, vjetar, solar i nuklearnu energiju su skočile 40% od 2008. do 2012. godine, dok su u isto vrijeme investicije u fosilna goriva udjelom pale sa 50% na 25%.

Kao rezultat toga se instalirana snaga vjetroelektrana tokom zadnje četiri godine upeterostručila, a prošle godine je po prvi puta izgrađeno više novih vjetroelektrana, solarnih elektrana i hidroelektrana nego fosilnih i nuklearnih. OIE su dostigli udio od 9,6% energije u Kini sa 5,6% u 2000. što je impresivan rast.

Prošle godine je Kina postigla još jedan cilj i to dvije godine ranije od predviđenog, a to je da 30% električne energije dobiva iz obnovljivih izvora energije. OIE cilj Kine je 550 GW do 2017. godine, što je 48% više nego 2013. godine. Nijedna druga zemlja ne investira toliko mnogo sredstava niti proizvodi toliko puno iz obnovljivih izvora energije.

Kina također nadograđuje svoju elektroenergetsku mrežu kako bi mogla integrirati distribuiranu proizvodnju iz varijabilnih izvora (vjetar, solar) te kako bi regulirala fluktuacije u proizvodnji. U jednom demonstracijskom projektu Državna mrežna korporacija Kine (SGC) investira u integraciju proizvodnje iz solara i vjetra te sustava za spremanje energije u mrežu. SGCC pomaže u postavljanju međunarodnih standarda za elemente pametnih mreža koje će onda izvoziti u zemlje kao što je Brazil.

Kako se unaprijedila energetska sigurnost Kine? Kina je postala uvoznik nafte još 1993., prirodnog plina 2007., a ugljena 2011. godine. Ako postigne svoje OIE ciljeve do 2017. godine, uštediti će 45% trenutačnog uvoza nafte, plina i prirodnog plina.

Postoje dva razloga uspjeha Kine u OIE. Fokusirana politika potiče investicije u pojedinim sektorima te potiče gradnju unutar države pomoću mjera kao što su feed-in-tarife. Industrijska dinamika, pak potiče smanjivanje troškova dok svjetsko tržište raste. Obnovljivi izvori energije zahtijevaju proizvodnju mnogih komponenti, kao što su vjetroagregati, solarne ćelije, leće, baterije i sustavi za spremanje energije. Od 2010. godine do 2013. godine u razdoblju kada je instalirana snaga fotonaponskih sustava skočila više od tri puta sa 40 na 140 GW su se Kineske instalacije povećale 22 puta sa 0,8 GW na 18 GW. Cijena panela je pak pala 80% zbog isporuka međunarodnom tržištu a i domaćem.

I neke druge države rade isto pa se tako Južna Koreja fokusira na pametnu mrežu i vozila bez emisija. A Njemačka pak razvija strategiju proizvodnje iz solara i vjetra sa ciljem zamjene nuklearne energije obnovljivom. Sličan princip industrijske proizvodnje je koristio SAD za premoć u automobilskoj industriji prije jednog stoljeća i to proizvodnjom Ford Modela T. A sada SAD potiče korištenje domaćeg plina i nafte kroz inovativne procese, ali problem troška fosilnih goriva ostaje. Slično radi i Velika Britanija s tim da oni planiraju i nuklearne elektrane za koje će morati i uvoziti tehnologiju.

Promjena priče

Kada bi države umjesto o emisijama stakleničkih plinova pričale o energetskoj sigurnosti kao sredstvu promocije OIE industrije bio bi to najbrži put prema dekarbonizaciji. Države koje razviju OIE sektor mogu postići smanjivanje emisija uz povećanu energetsku sigurnost, te izgradnju vlastite proizvodne industrije. Još jedna prednost tržišno orijentiranog principa je da OIE onda ne mora odmah riješiti klimatske probleme. Malo država će odmah moći u potpunosti prijeći na vjetar, solar i vodu te će se dio fosilnih goriva i dalje koristiti.

Kritičari će reći da postoji bojazan dostupnosti industrijskih materijala i zemlje za izgradnju solara i vjetroelektrana. Ali vlastiti proračuni pokazuju da bi svjetska izgradnja 10 TW OIE uz današnju industrijsku snagu mogla biti ostvarena tokom idućih 20 godina, a onda bi cijeli svijet bio na dobrom putu u potpunu konverziju prema OIE. Proizvodnja dodatnih 10 TW iz OIE bi zahtjevala 5 miliijuna kvadratnih kilometara prostora (otprilike dva Kazahstana) gdje bi bilo 3 milijuna vjetroagregata, 14.000 CSP-a, i 12.500 solarnih fotonaponskih elektrana. Cilj je prilično velik, ali je dostupan.

Trgovinska rješenja

Glavna prepreka proširenju obnovljivih su kriva politika i daljnje poticanje fosilnih goriva. Sve vlade bi trebale ojačat svoje OIE tržište poticanjem proizvodnje i trgovine istih. Države bi trebale poticati izvoz i uvoz električne energije iz obnovljivih izvora energije, a i uski cilj Kyoto procesa bi trebao biti proširen.

Kako da se to postigne? Jedan od načina bi bio proširiti slobodnu trgovinu obnovljivih uređaja. Tu bi pomogla Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Postoji prethodni slučaj sa osobnim računalima i drugim informatičkim-tehnologijama, a prvi korak je već napravila regija Azija-Pacific koji su uveli slobodnu trgovinu obnovljivima 2012. godine

Privatno financiranje također mora imati svoj udio. Kyoto proces je smatrao da financiranje mora doći iz javnih financija umjesto iz privatnih ili iz čak razvojnih banaka koje podržavaju države. To se mora promijeniti a jedan dobar primjer je 500 milijuna dolara koliko je Uvozno-izvozna banka Koreje odvojila prošle godine za financiranje zelenih projekata u svijetu.

Kina predvodi put te svojim forsiranjem industrijske proizvodnje i tržišnog rasta daje više nego bilo koja druga država što se tiče rješenja klimatskih promjena. Njezin veliki rast OIE sustava snizuje troškove čime će OIE postati dostupniji svima.

Izvor: www.nature.com

Tags:     ekonomija      kina      obnovljivi izvori energije      energetska sigurnost      kyoto      solar      vjetar      hidro
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za početnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Zadnje vijesti

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?