Aktualno
![]() |
Autor Leo Jerki? |
Petak, 05 Rujan 2014 18:50 |
U drugom dijelu ?lanka o troškovima, cijenama i vrijednosti energije iz vjetra ?e se detaljnije prou?iti cijena energije iz vjetra. Postoje dvije prili?no razli?ite cijene energije iz vjetroelektrana: cijena za proizvo?a?e i ona koju pla?aju kupci. Pod kupcima se ovdje misli na otkupljiva?e elektri?ne energije u veleprodaji, a ne na krajnje kupce (male tvrtke i ku?anstva) na maloprodajnom tržištu. Cijene na maloprodajnom tržištu su strukturalno ve?e jer uklju?uju trošak prijenosa i distribuciju elektri?ne energije kroz niskonaponsku mrežu, poreze, a u nju mogu u?i i troškovi marketinga i drugi sli?ni troškovi. Što se ti?e cijene za proizvo?a?e misli se na cijenu koju dobiju za svoju stvarnu proizvodnju. Ta cijena može, ali i ne mora biti povezana sa troškovima proizvodnje, ali bi trebala biti ve?a od troškova ina?e je investicija neisplativa. Kada se uzmu u obzir svi navodi, postavlja se pitanje da li cijena uvijek mora biti viša ili samo u prosjeku i ako da tokom kojeg razdoblja. S obzirom da vjetroelektrane imaju fiksne troškove, svi proizvo?a?i trebaju ostvariti cijenu koja je malo ve?a od dugoro?nih troškova. Time je investicija u vjetroelektranu profitabilna i prili?no sigurna. Ipak, vjetroelektrana je tip tehnologije kojoj odgovara svaka cijena na veleprodajnom tržištu, te ukoliko nema dugoro?ni ugovor o otkupu elektri?ne energije je potpuno ovisna o nestabilnostima na tržištu cijena. Ako se onda dogodi da su cijene niske, te je tok novca mali, a postoje veliki zajmovi ona može brzo propasti iako prosje?no uprihoduje mnogo novaca. Zbog toga je bankrotirana vjetroelektrana uvijek dobar posao za preuzimanje, samo nekada možda nije dobra za investiranje ukoliko su cijene na tržištu previše nestalne. Efikasan sustav: feed-in-tarife Zbog toga nije za?u?uju?e da je najefikasniji sustav za poticanje razvoja vjetroelektrana bila feed-in-tarifa prema kojoj proizvo?a? dobiva garantiranu fiksnu cijenu tokom dugog vremenskog razdoblja (prosjek je 15 do 20 godina) koja je dovoljno velika da se pokriju njihovi prosje?ni troškovi. Fiksnu cijenu ispla?uje elektroprivreda odgovorna za distribuciju elektri?ne energije u regiji gdje se nalazi vjetroelektrana, te je autorizirana da trošak iste prenese na krajnje korisnike. Sustav je jednostavan i efikasan te je ujedno najjeftiniji za promociju vjetroelektrana. Drugi mehanizmi uklju?uju kvote koje se mogu razmjenjivati (to su zeleni certifikati ili obnovljivi standardni portfelji) ili direktni poticaji uz pomo? poreznih mehanizama. Osim poreznih olakšica koje na kraju pri?e snose poreznici, svi drugi sustavi pove?avaju trošak za potroša?e elektri?ne energije kada je razlika izme?u garantirane fiksne cijena i varijabilne veleprodajne cijene pozitivna. Dodatni sloj kompleksnosti se pojavljuje na tržištima orijentiranima na cijenu, a povezan je sa važnoš?u marginalnih troškova. Ve?inu vremena se cijena elektri?ne energije odre?uje kroz najskupljeg proizvo?a?a koji je u to doba potreban da se zadovolji potražnja. To je posljedica fizikalne prirode elektri?ne energije koju je u njenom izvornom obliku nemogu?e pohraniti stoga je potražnja i ponuda u svakom trenutku jednaka. Potražnja, osim kod nekih industrijskih korisnika, nije kratkoro?no osjetljiva na cijenu, te se može smatrati skoro fiksnom, tako da se tržište skoro uvijek balansira na na?in da se ponuda adaptira na potražnju u svakom trenutku. Iako je to tehni?ki kompleksno u principu se radi na na?in da operator mreže pove?ava ili smanjuje proizvodnju. U tržišnoj ekonomiji to bi zna?ilo da se prvo uklju?uju najjeftiniji proizvo?a?i, a onda oni skuplji ovisno o potražnjii. U svakom trenutku je cijena zadnjeg (najskupljeg) proizvo?a?a ona koja ?e odrediti cijenu za sve druge. Slika 1: Dispe?erske krivulje proizvodnje iz elektrana Na lijevom grafu je prikazana uobi?ajena dispe?erska krivulja prema kojoj su hidroelektrane najjeftinije, pa ih slijede nuklearne elekrane i termoelektrane na ugljen, a najskuplje su termoelektrane na plin i lož ulje. Ono što je važno je grani?na cijena, odnosno trošak proizvodnje dodatnih kWh neovisnih o nivou fiksnih troškova. Krivulja potražnje je prikazana sa skoro vertikalnim linijama a njezina pozicija ovisi o dobu dana kao što se vidi na desnoj krivulji. Križanje dviju linija, dispe?erske i potražnje ozna?ava cijenu. Kao što je logi?no no?na potražnja je manja, te zahtjeva nižu cijenu nego tokom uobi?ajenih dnevnih cijena. Vršna potražnja koja je naj?eš?e predve?er zahtjeva uklju?ivanje skupih termoelektrana. Desni graf pokazuje što se doga?a ako postoji ve?a koli?ina vjetroelektrana na tržištu. Kao proizvo?a? sa vrlo niskim rubnim cijenama vjetroelektrana se nalazi na lijevoj dispe?erskoj krivulji, te ukoliko je dostupna ima prednost pred svim drugim proizvo?a?ima. Injektiranjem jeftinije energije u sustav cijene padaju. Utjecaj na cijene tokom no?i je manji, ali može postati bitan tokom dana, te prili?no velik tokom vršne potrošnje (iako je ovisan o dostupnosti vjetra u tom trenutku). Kao što graf iznad indicira utjecaj na cijenu je visok tokom cijelog dana, te je najve?i tokom visoke potražnje. Kada ima mnogo vjetra, cijene padnu na razinu osnovne proizvodnje što zna?i da do?u na rubni trošak nuklearne energije i ugljena, te onda vjetroelektrane više nemaju utjecaj na cijenu. Dakle, op?enito govore?i što više energija vjetra ima u sustavu cijena elektri?ne energije postaje niža. Sa plinom je situacija dijametralno suprotna - što više plina se koristi to cijena bude ve?a. Zapravo na tržištu sa cjenovnim sustavom mogu?e je do?i do to?ke gdje ve?a proizvodnja iz vjetroelektrana spušta cijene na nivo gdje energija iz vjetra konstantno osvaruje financijski gubitak. Bitno je napomenuti da bi u takvom slu?aju svi proizvo?a?i imali financijskih problema: oni sa niskim rubnim troškovima kao što su vjetroelektrane i nuklearne elektrane bi imali pozitivan tok novca, ali to ne bi bilo doovljno da se otplate dugoro?ni kapitalni troškovi; a rubno skuplji bi bili isklju?eni te ne bi uop?e mogli isplatiti svoje troškovi. Takva situacija o?ito ne bi bila održiva kroz duži period - ali s druge strane ipak se pomalo primi?emo takvoj situaciji u Europi. Slijede?e to?ke treba posebno naglasiti: - vjetroelektrane kada su dostupne imaju pozitivan utjecaj na potroša?e, spuštaju cijene tokom dana; - ovaj utjecaj tako?er smanjuje cijenu za druge proizvo?a?e, ?ime se djelomi?no objašnava neprijateljstvo vlasnika termoelektrana na ugljen i nukleranih elektrana naspram vjetroelektrana: vjetar spušta njihove prihode tokom visoke potražnje - zbog efekta spuštanja cijena vjetroelektrana strukturalno je teško vjetrroelektranama zara?ivati novac u tržišnom mehanizmu osim ako mu je penetracija u sustav vrlo niska; to zna?i da, iako su vjetroelektrane poželjan izvor energije po svim drugim kriterijima, biti ?e potrebno na?i na?in da prihodi koje vjetroelektrane dobiju za elektri?nu energiju nisu (samo) pod utjecajem tržišnih cijena koje same omogu?avaju i reguliraju. To je poanta feed-in-tarife koja daje stabilne, predvidive prihode proizvo?a?ima vjetroelektrana, te osigurava njihovu maksimalnu iskoristivost u sustavu u bilo kojem trenutku, što utje?e na cijene tržišta pošto ?ini skupu proizvodnju izlišnom. Ove tarife imaju smisla za potroša?e. Viša fiksna cijena (feed-in-tarifa) se dodaje na ra?un potroša?a, ali pošto je ra?un niži nego ina?e zahvaljuju?i vjetru stvarni neto trošak tarife je mnogo niži nego što izgleda. Studije u Njema?koj, Danskoj i Španjolskoj dokazuju da je neto trošak feed-in-tarife u tim zemljama zapravo negativan, što zna?i da dodatni fiksni trošak na ra?unu za potroša?e zapravo smanjuje te iste ra?une. Drugim rije?ima garancija cijene za vjetroagregate osigurava njihovu izgradnju ?ime se smanjuju cijene elektri?ne energije. Ovaj mehanizam može funkcionirati jedino uz niske rubne troškove proizvo?a?a. U slu?aju proizvodnje iz fosilnih goriva, te uz rast cijene fosilnih goriva bi cijena takve proizvodnje postala ve?a od garantirane cijene, te bi elektrana propala. Zapravo netko bi mogao predložiti "tržišno-neutralan" mehanizam u kojem svaki proizvo?a? koji to želi može dobiti feed-in-tarifu u doba po?etne investicije u elektranu - ali bi morao živjeti sa tom tarifom, a ne sa tržišnim cijenama tokom dogovorenog razdoblja. Nijedna termoelektrana na plin ne bi mogla uzeti takvu potvdu osim u slu?aju da može dugoro?no osigurati adekvatne koli?ine plina po fiksnoj cijeni što je u današnje doba jednostavno nemogu?e. Iz toga možemo zaklju?iti da energija vjetra ima vrijednost za potroša?e na na?in koji nije o?it direktno kroz cijene elektri?ne energije, te je samo marginalno povezan sa pravim troškovima vjetroelektrana. Idu?i tjedan na redu je tre?i ?lanak o vrijednostima energije vjetra. Prvi ?lanak može se pro?itati ovdje. |
Zadnje vijesti