Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Trošak, cijena i vrijednost energije vjetra (2. dio) E-mail
Autor Leo Jerkić   
Petak, 05 Rujan 2014 18:50

U drugom dijelu članka o troškovima, cijenama i vrijednosti energije iz vjetra će se detaljnije proučiti cijena energije iz vjetra.

Postoje dvije prilično različite cijene energije iz vjetroelektrana: cijena za proizvođače i ona koju plaćaju kupci. Pod kupcima se ovdje misli na otkupljivače električne energije u veleprodaji, a ne na krajnje kupce (male tvrtke i kućanstva) na maloprodajnom tržištu. Cijene na maloprodajnom tržištu su strukturalno veće jer uključuju trošak prijenosa i distribuciju električne energije kroz niskonaponsku mrežu, poreze, a u nju mogu ući i troškovi marketinga i drugi slični troškovi. Što se tiče cijene za proizvođače misli se na cijenu koju dobiju za svoju stvarnu proizvodnju. Ta cijena može, ali i ne mora biti povezana sa troškovima proizvodnje, ali bi trebala biti veća od troškova inače je investicija neisplativa.

Kada se uzmu u obzir svi navodi, postavlja se pitanje da li cijena uvijek mora biti viša ili samo u prosjeku i ako da tokom kojeg razdoblja.

S obzirom da vjetroelektrane imaju fiksne troškove, svi proizvođači trebaju ostvariti cijenu koja je malo veća od dugoročnih troškova. Time je investicija u vjetroelektranu profitabilna i prilično sigurna. Ipak, vjetroelektrana je tip tehnologije kojoj odgovara svaka cijena na veleprodajnom tržištu, te ukoliko nema dugoročni ugovor o otkupu električne energije je potpuno ovisna o nestabilnostima na tržištu cijena. Ako se onda dogodi da su cijene niske, te je tok novca mali, a postoje veliki zajmovi ona može brzo propasti iako prosječno uprihoduje mnogo novaca. Zbog toga je bankrotirana vjetroelektrana uvijek dobar posao za preuzimanje, samo nekada možda nije dobra za investiranje ukoliko su cijene na tržištu previše nestalne.

Efikasan sustav: feed-in-tarife

Zbog toga nije začuđujuće da je najefikasniji sustav za poticanje razvoja vjetroelektrana bila feed-in-tarifa prema kojoj proizvođač dobiva garantiranu fiksnu cijenu tokom dugog vremenskog razdoblja (prosjek je 15 do 20 godina) koja je dovoljno velika da se pokriju njihovi prosječni troškovi. Fiksnu cijenu isplaćuje elektroprivreda odgovorna za distribuciju električne energije u regiji gdje se nalazi vjetroelektrana, te je autorizirana da trošak iste prenese na krajnje korisnike. Sustav je jednostavan i efikasan te je ujedno najjeftiniji za promociju vjetroelektrana. Drugi mehanizmi uključuju kvote koje se mogu razmjenjivati (to su zeleni certifikati ili obnovljivi standardni portfelji) ili direktni poticaji uz pomoć poreznih mehanizama. Osim poreznih olakšica koje na kraju priče snose poreznici, svi drugi sustavi povećavaju trošak za potrošače električne energije kada je razlika između garantirane fiksne cijena i varijabilne veleprodajne cijene pozitivna.

Dodatni sloj kompleksnosti se pojavljuje na tržištima orijentiranima na cijenu, a povezan je sa važnošću marginalnih troškova. Većinu vremena se cijena električne energije određuje kroz najskupljeg proizvođača koji je u to doba potreban da se zadovolji potražnja. To je posljedica fizikalne prirode električne energije koju je u njenom izvornom obliku nemoguće pohraniti stoga je potražnja i ponuda u svakom trenutku jednaka. Potražnja, osim kod nekih industrijskih korisnika, nije kratkoročno osjetljiva na cijenu, te se može smatrati skoro fiksnom, tako da se tržište skoro uvijek balansira na način da se ponuda adaptira na potražnju u svakom trenutku. Iako je to tehnički kompleksno u principu se radi na način da operator mreže povećava ili smanjuje proizvodnju. U tržišnoj ekonomiji to bi značilo da se prvo uključuju najjeftiniji proizvođači, a onda oni skuplji ovisno o potražnjii. U svakom trenutku je cijena zadnjeg (najskupljeg) proizvođača ona koja će odrediti cijenu za sve druge.

Slika 1: Dispečerske krivulje proizvodnje iz elektrana

Na lijevom grafu je prikazana uobičajena dispečerska krivulja prema kojoj su hidroelektrane najjeftinije, pa ih slijede nuklearne elekrane i termoelektrane na ugljen, a najskuplje su termoelektrane na plin i lož ulje.

Ono što je važno je granična cijena, odnosno trošak proizvodnje dodatnih kWh neovisnih o nivou fiksnih troškova. Krivulja potražnje je prikazana sa skoro vertikalnim linijama a njezina pozicija ovisi o dobu dana kao što se vidi na desnoj krivulji. Križanje dviju linija, dispečerske i potražnje označava cijenu. Kao što je logično noćna potražnja je manja, te zahtjeva nižu cijenu nego tokom uobičajenih dnevnih cijena. Vršna potražnja koja je najčešće predvečer zahtjeva uključivanje skupih termoelektrana.

Desni graf pokazuje što se događa ako postoji veća količina vjetroelektrana na tržištu. Kao proizvođač sa vrlo niskim rubnim cijenama vjetroelektrana se nalazi na lijevoj dispečerskoj krivulji, te ukoliko je dostupna ima prednost pred svim drugim proizvođačima. Injektiranjem jeftinije energije u sustav cijene padaju. Utjecaj na cijene tokom noći je manji, ali može postati bitan tokom dana, te prilično velik tokom vršne potrošnje (iako je ovisan o dostupnosti vjetra u tom trenutku).

Kao što graf iznad indicira utjecaj na cijenu je visok tokom cijelog dana, te je najveći tokom visoke potražnje. Kada ima mnogo vjetra, cijene padnu na razinu osnovne proizvodnje što znači da dođu na rubni trošak nuklearne energije i ugljena, te onda vjetroelektrane više nemaju utjecaj na cijenu.

Dakle, općenito govoreći što više energija vjetra ima u sustavu cijena električne energije postaje niža. Sa plinom je situacija dijametralno suprotna - što više plina se koristi to cijena bude veća.

Zapravo na tržištu sa cjenovnim sustavom moguće je doći do točke gdje veća proizvodnja iz vjetroelektrana spušta cijene na nivo gdje energija iz vjetra konstantno osvaruje financijski gubitak. Bitno je napomenuti da bi u takvom slučaju svi proizvođači imali financijskih problema: oni sa niskim rubnim troškovima kao što su vjetroelektrane i nuklearne elektrane bi imali pozitivan tok novca, ali to ne bi bilo doovljno da se otplate dugoročni kapitalni troškovi; a rubno skuplji bi bili isključeni te ne bi uopće mogli isplatiti svoje troškovi. Takva situacija očito ne bi bila održiva kroz duži period - ali s druge strane ipak se pomalo primičemo takvoj situaciji u Europi.

Slijedeće točke treba posebno naglasiti:

- vjetroelektrane kada su dostupne imaju pozitivan utjecaj na potrošače, spuštaju cijene tokom dana;

- ovaj utjecaj također smanjuje cijenu za druge proizvođače, čime se djelomično objašnava neprijateljstvo vlasnika termoelektrana na ugljen i nukleranih elektrana naspram vjetroelektrana: vjetar spušta njihove prihode tokom visoke potražnje

- zbog efekta spuštanja cijena vjetroelektrana strukturalno je teško vjetrroelektranama zarađivati novac u tržišnom mehanizmu osim ako mu je penetracija u sustav vrlo niska; to znači da, iako su vjetroelektrane poželjan izvor energije po svim drugim kriterijima, biti će potrebno naći način da prihodi koje vjetroelektrane dobiju za električnu energiju nisu (samo) pod utjecajem tržišnih cijena koje same omogućavaju i reguliraju.

To je poanta feed-in-tarife koja daje stabilne, predvidive prihode proizvođačima vjetroelektrana, te osigurava njihovu maksimalnu iskoristivost u sustavu u bilo kojem trenutku, što utječe na cijene tržišta pošto čini skupu proizvodnju izlišnom.

Ove tarife imaju smisla za potrošače. Viša fiksna cijena (feed-in-tarifa) se dodaje na račun potrošača, ali pošto je račun niži nego inače zahvaljujući vjetru stvarni neto trošak tarife je mnogo niži nego što izgleda. Studije u Njemačkoj, Danskoj i Španjolskoj dokazuju da je neto trošak feed-in-tarife u tim zemljama zapravo negativan, što znači da dodatni fiksni trošak na računu za potrošače zapravo smanjuje te iste račune.

Drugim riječima garancija cijene za vjetroagregate osigurava njihovu izgradnju čime se smanjuju cijene električne energije. Ovaj mehanizam može funkcionirati jedino uz niske rubne troškove proizvođača. U slučaju proizvodnje iz fosilnih goriva, te uz rast cijene fosilnih goriva bi cijena takve proizvodnje postala veća od garantirane cijene, te bi elektrana propala. Zapravo netko bi mogao predložiti "tržišno-neutralan" mehanizam u kojem svaki proizvođač koji to želi može dobiti feed-in-tarifu u doba početne investicije u elektranu - ali bi morao živjeti sa tom tarifom, a ne sa tržišnim cijenama tokom dogovorenog razdoblja. Nijedna termoelektrana na plin ne bi mogla uzeti takvu potvdu osim u slučaju da može dugoročno osigurati adekvatne količine plina po fiksnoj cijeni što je u današnje doba jednostavno nemoguće.

Iz toga možemo zaključiti da energija vjetra ima vrijednost za potrošače na način koji nije očit direktno kroz cijene električne energije, te je samo marginalno povezan sa pravim troškovima vjetroelektrana.

Idući tjedan na redu je treći članak o vrijednostima energije vjetra.

Prvi članak može se pročitati ovdje.

Tags:     ekonomija      energija vjetra      vjetroelektrana      troškovi      rubni      cijene      dispečeri      fiksna cijena
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za početnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Zadnje vijesti

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?