Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Utjecaj vjetra na razvoj lokalnih zajednica E-mail
Autor Zoran Kordić   
Utorak, 27 Svibanj 2014 15:14

Kada bi drvo pokušalo zaustaviti vjetar, slomilo bi se, kaže stara afrička poslovica. Kod nas, niti čovjek ne može zaustaviti vjetar, ali su mještani, po prvi puta u povijesti zamalo srušili projekt vjetroelektrane na referendumu.

Naime, unutar lokalnih zajednica sve više jača bunt i pobuna protiv gradnje novih vjetroelektrana. Slaba ili gotovo nikakva korist koju takvi projekti znače za obližnje stanovnike dovode do opiranja mještana, koji onda navode neutemeljene i subjektivne razloge protiv vjetroelektrana kao što su vizualno nagrđivanje prostora koje šteti turizmu ili straha vinara da će "divovski" vjetroagregati ugroziti proizvodnju vina.

Vraćajući se u povijest gradnje vjetroelektrana kod nas, vidljivo je da su prve elektrane uglavnom bile pošteđene otpora lokalnog stanovništva jer bi se gradile na izoliranim, kršovitim i slabije naseljenim područjima (iznimka je otok Pag). Problemi uglavnom nastaju kada se polja vjetroagregata počinju približivati kućama stanovnika. NIMBY efekt ("Not In My Back Yard" – Ne u mom dvorištu) naziv je za efekt koji se javlja kada su ljudi svjesni da je nešto potrebno, ali se zbog nedostatka informacija boje i odbijaju da to bude u njihovom dvorištu. U Francuskoj su svojedobno odbačeni svi projekti vjetroeketrana zbog izrazitog NIMBY efekta među tamošnjim stanovništvom.

Proces i tijek gradnje vjetroelektrana kod nas je sličan od samih početaka (kada je izgrađena vjetroelektrana Ravne na otoku Pagu) pa do danas, s tom razlikom što je sve do nedavno važila zabrana gradnje vjetroelektrana na otocima, a zabrana još uvijek važi u priobalnom području. Iskustva mještana su uvijek pozitivnija kada se radi o domaćoj investiciji i kada se ugrađuje domaća oprema (npr. vjetroelektrana Pometeno Brdo u vlasništvu Končara), kada se oprema proizvodi lokalno (npr. stupovi za vjetroelektranu Jelinak su proizvedeni u splitskom brodogradilištu) ili kada su u samim građevinskim radovima postavljanja opreme (stupovi i turbina) zaposlene domaće firme. Općina na čijem području se nalazi vjetroelektrana po zakonu dobiva jednu lipu po svakom proizvedenom kilovatsatu struje što im, ovisno o veličini vjetroelektrane, u prosjeku donosi oko pola milijuna kuna prihoda u proračun.

Postoje i negativniji primjeri projekata gradnja vjetroelektrana. Odabir lokacije, pomiješan sa nepoštivanjem stavova lokalnog stanovništva i ne komuniciranje projekta putem javnih rasprava, recept je za neuspjeh projekta i pobunu lokalne zajednice.

Na poluotoku Pelješcu je već izgrađena vjetroelektrana na brdu Ponikve (bez prosvjeda mještana), ali je nova planirana vjetroelektrana Ćučin naišla na otpor lokalnih udruga nakon što je strateška studija županije preporučila da se ne postavlja vjetroelektrana na tome području. Usprkos tome, investitor je nastavio projekt (trasiranje cesta) što je dodatno navuklo bijes mještana poluotoka, koji sada čak sumnjaju da je direktiva za gradnju ove vjetroelektrane stigla iz redova državne vlasti.

Planirana vjetroelektrana Fužine, u Gorskom kotaru, postala je novo mjesto prijepora između potencijalnih investitora  i goranske javnosti (koji su dobili potporu stručnjaka, ekologa, Hrvatskih šuma, pa i nekih političkih stranaka) jer je vjetroelektrana planirana na području obraslom visokim i zakonom zaštićenim samoniklim šumama. Na javnoj raspravi je proključao veliki otpor prema gradnji vjetroelektrane (ponajviše zbog neslaganja oko odabira lokacije),  što je čak dovelo i do potpisivanja liste za organizaciju referenduma. Na referendumsko pitanje se preko 80 posto stanovništva izrazilo protiv gradnje vjetroelektrane. Po zakonu, referendum nije uspio jer je izašlo nešto manje od polovice stanovništva, ali je cijeli projekt na kraju odbačen jer je studija utjecaja na okoliš lokaciju vjetroelektrane proglasila neprihatljivom za okoliš i ekološku mrežu, te da u bitnom narušava interes lokalnog stanovništva. Zanimljivo je da protivnici projekta nisu načelno protiv vjetroelektrana i da bi prihvatili promjenu lokacije.

I na primjeru vjetroelektrane Bruška kod Benkovca su mještani nezadovoljni ponašanjem investitora. Pokrenuta je peticija "Za zvukove života, a ne vjetroelektrana" čiji pokretač ističe da ovo nije samo zemlja golog i neplodnog kamena u kojem živi par starčića, kako im je navodno rekao investitor. Na istom primjeru se pokazalo da i ono što je mještanima prezentirano na javnoj raspravi, na kraju nije provedeno u praksi (umjesto šest, postavljeno osam vjetroagregata). Mještane brine i utjecaj na prirodu koja je navodno uništena u mnogo širem području nego je to predviđeno Studijom utjecaja na okoliš, a niti stručnjaci se ne mogu složiti koliki je utjecaj vjetroelektrana na ptice i šišmiše.

Do danas je izgrađeno svega 14 vjetroelektrana ukupne instalirane snage oko 250 MW. U Registru projekata i postrojenja, koje vodi Ministarstvo gospodarstva, danas je upisano 90 vjetroelektrana ukupne snage 3810 MW, ali je država nedavno postavila limit na 400 MW do 2020. godine, čime je praktički zakočen daljnji razvoj projekata vjetroelektrana. Cilj do 2020. je revidiran (prema još uvijek važećoj energetskoj strategiji iznosi 1200 MW), a kao jedan od temeljnih razloga se navodi manjak koristi od ovakvih projekata za lokalnu zajednicu.

Iskustva vani pokazuju da lokalno stamovništvo ima većih koristi od vjetroelektrana kada se mještani udruže u energetske zadruge i sami postanu (su)vlasnici vjetroelektrana, a polako i kod nas jača ovaj trend u sektoru obnovljivih izvora energije. Uz visoku domaću komponentu opreme (Končarev vjetroagregat sadrži preko 80 posto domaće komponente), to bi pokrenulo domaću industriju (brodogradilišta, metaloprerađivači) i na kraju značilo i i više zaposlenih domaćih radnika. Novac od proizvodnje električne energije bi se zadržao lokalno, i dijelio među zadrugarima. Najviše primjera takvih "zadružnih" vjetroelektrana je u Danskoj (najpoznatija Middelgruden kod Kopenhagena), gdje su građani vlasnici tri četvrtine svih vjetroelektrana. U Njemačkoj je polovica svih elektrana na obnovljive izvore energije u vlasništvu građana ili zadruga.

Uključenje građana kroz energetske zadruge i druge smjernice za aktivno uključivanje lokalnog stanovništva u projekte vjetroelektrana, kako bi oni sami imali koristi od istih, razraditi će se u sklopu trans europskog projekta WISE, u kojemu su UNDP i Dubrovačka razvojna agencija (Dunea) provedbeni partneri za Hrvatsku. Projekt je započeo u svibnju sastankom partnera u Dubrovniku i trajati će iduće 2,5 godine. Novosti oko projekta možete dalje pratiti na ovoj stranici (www.vjetroelektrane.com) ili na webu UNDP-a.

Pelješac, Fužine i Bruška samo su neka od mjesta na kojima se pojavio otpor lokalnog stanovništva za gradnju vjetroelektrana. Ovi primjeri strše kao upozorenje drugima, da mještani, ako nisu na vrijeme i od početka uključeni u projekt, neće dvojiti koji odgovor zaokružiti na referendumsko pitanje.

Tags:     nimby      lokalna zajednica      vjetroelektrane      Pelješac      Bruška      Pometeno Brdo      Fužine
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za početnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Zadnje vijesti

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?