Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

E-mail
Autor Edo Jerki?   
Ponedjeljak, 06 SijeÄŤanj 2014 14:00

Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije i energetsku u?inkovitost koji je vlada RH izradila i predložila, a koji tek treba dobiti svoju verifikaciju iz Europske komisije i njenih tijela izazvao je razne reakcije. Kao što je ve? postao i obi?aj, pretpostavke za NAP, kao i kasniji komentari na njega se vrte oko tri kratkovidna argumenta. Postavlja se pitanje, ako je zakonom utvr?eno da su obnovljivi izvori energije pitanje državnog interesa, ako znamo da su to neosporno jedini izvori energije na kojima možemo bazirati svoju energetsku budu?nost temeljenu na vlastitim resursima - zašto onda nitko iz izvršne vlasti nema vizije, volje i potrebe ispitati što bi takva tranzicija zna?ila na razini države, te kako bi se odrazila na kvalitetu života njenih stanovnika.

Naime, sveobuhvatne studije toga tipa u Hrvatskoj nema, tako da su sukladno tome i mjere koje se donose kroz NAP i sve dokumente na kojima po?iva, kratkovidne, i dugoro?no štetne za energetski sektor u RH.

?lanci u medijima oko NAP-a su bili razli?ito intonirani, kao i izjave u prilozima raznih televizijskih emisija. Me?utim kroz ve?inu napisa i izjava mogli su se prepoznati oni "klju?ni" argumenti protiv obnovljivih, posebno onih najprogresivnijih tehnologija koje koriste Sunce i vjetar. A to su cijena, intermitentnost izvora i zapošljavanje. Onima koji redovito prate stanje energetskog tržišta i cijene opreme i energenata odavno je ve? jasno da su vjetroelektrane na dobrim lokacijama danas najjeftiniji izvor elektri?ne energije, da su sun?ane elektrane u ve?ini EU država, pa tako i Hrvatskoj dostigle mrežni paritet, da elektrane na biomasu i bioplin stvaraju veliku korist za lokalnu zajednicu na puno više razina od same proizvodnje elektri?ne energije, na na?in na koji drugi izvori to ne mogu. Drugim rije?ima, energetika bazirana na tim izvorima je i trebala bi biti energetika u službi gra?ana i gospodarskog razvoja.

Tako?er, intermitentnost izvora mnogi iznimno vole naglašavati kao posebno veliki problem obnovljivih izvora energije. Izjave idu toliko daleko da odre?eni visoko pozicionirani djelatnici naše najve?e elektro energetske tvrtke tvrde da ?e velikom integracijom vjetroeletrana i sun?anih elektrana do?i do raspada elektroenergetske mreže u Njema?koj, pa i cijeloj EU. S njima se apsolutno ne slaže Fraunhoferov institut u Njema?koj koji provodi iznimno opsežna testiranja vo?enja elektroenergetskih mreža baziranih isklju?ivo na obnovljivcima. Dapa?e, oni tvrde, a to je stav i ve?ine stru?njaka u Njema?koj, da ?e takvom tranzicijom cijene elektri?ne energije ostati stabilne, što ne bi bio slu?aj korištenjem fosilnih goriva. Njema?ka ipak, iako ima instalirano gotovo 70 GW vjetroelektrana i sun?anih elektrana, nije ni približno u postocima korištenja ova dva izvora elektri?ne energije na razini Danske. Danska je naime, u jednom trenutku u listopadu 2013. godine proizvodila 122% svojih potreba za elektri?nom energijom iz vjetroelektrana. Pri tome je ?ak 90 sati tokom godine proizvodnja iz vjetroelektrana premašivala ukupnu potrošnju elektri?ne energije. I interesantno, sustav im se nije raspao. A zbog sustavnog rada na rješenjima, sva je prilika da ne?e ni ubudu?e. Interesantno je tako?er primijetiti da su to dvije države sa iznimno velikom kvalitetom života i iznimno zdravom ekonomijom, unato? tome što intenzivno u obnovljive ulažu ve? desetlje?ima. I dan danas postoje elektrane koje žive na iznimno velikim poticajima sa po?etka ovoga, pa i kraja prošlog stolje?a u trenucima kada je proizvodna cijena iz vjetroelektrana bila gotovo duplo viša nego danas, a cijena iz sun?anih elektrana i do 7 ili 8 puta ve?a nego danas. I pri tome ih ti isti obnovljivci nisu osiromašili.

Dapa?e, zaklju?ak obje države je da ih samo obnovljivci mogu u budu?nosti držati na današnjoj razini životnog standarda i da energetika prije svega mora bti razvijana u službi gra?ana na dugoro?nim osnovama. U obje države se tako?er veliki postotak projekata obnovljivih nalazi upravo u vlasništvu gra?ana.

Gledaju?i energetski potencijal po glavi stanovnika u ukupnom miksu ni Danska ni Njema?ka nemaju potencijale koje ima Hrvatska. I dok Danska ima više potencijala u vjetru istovremeno ima dramati?no manje potencijale sun?eve energije, biomase i vodotokova. Njema?ka s druge strane nema više potencijala niti u jednom od spomenutih izvora, a posebno zaostaje u potencijalima sun?eve energije i energije vodotokova. Dodatno, obje te države moraju zna?ajno više energije trošiti na grijanje nego što je to slu?aj u Hrvatskoj.

Zaklju?ak svega ovoga može biti samo jedan. A to je da u dugoro?nom interesu hrvatskih gra?ana, makroekonomske slike ove države, razvoja novih industrija i kompetencija, ali i planiranja razvoja na održivim principima i vlastitim resursima nužno mora biti detaljno analizirana tranzicija cijele države prema energetskoj politici baziranoj isklju?ivo na vlastitim primarnim izvorima energije.

I tek nakon toga dokumenti kao što su NAP mogu dobiti svoju kratkoro?nu vjerodostojnost. Ovako je to samo skup politi?ki odre?enih ciljeva i želja bez ikakve dugoro?no promišljene osnove.

Jer, zapravo, prezentiranjem NAP-a nitko nije odgovorio na pitanje - ?ega se to Republika Hrvatska odrekla u sljede?ih nekoliko godina kada je predložila ovakav dokument? Primjer broj jedan ?e biti vjetroelektrane, pošto ih je u proteklih nekoliko godina izgra?eno ili je u izgradnji 300 MW (a ukupno ?e ih na kraju sljede?e godine biti 400 MW), te su iza sebe ostavile mjerljive doprinose doma?oj ekonomiji. Tako bi za dodatnih 500 MW vjetroelektrana brojke izgledale ovako - pod pretpostavkom iste otkupne cijene elektri?ne energije koja je bila na snazi za 2013. godinu, a za koju se gotovo svi slažu da se može korigirati na nešto nižu vrijednost:

  • Dodatno poticanje proizvodnje u iznosu 420.000.000 kn godišnje (ili 8 kn mjese?no po ku?anstvu)
  • Nove investicije u iznosu od 5.250.000.000 kn (1,59% BDP), sve ostvareno iz privatnog kapitala i bez direktnog optere?enja za državu
  • Novo zapošljavanje 1.600 osoba kroz dvije godine i 250 osoba kroz 20 godina eksploatacije
  • Smanjenje uvoza elektri?ne energije za 490.000.000 kn godišnje
  • Novi prihod u prora?unu 115.000.000 kn od investicije i dodatno 372.000.000 kn godišnje u eksploataciji
  • Novi prihod lokalne zajednice od 13.000.000 kn godišnje
  • Razvoj proizvodnje u Hrvatskoj (posebno sada kada su se prvi stupovi po?eli izra?ivati u Brodosplitu i kada je Kon?ar došao do faze komercijalizacije svojega vjetroagregata)
  • Prinos na investirani kapital od 310.000.000 kn godišnje u Hrvatskoj

 

U svemu tome dodatno se gubi mogu?nost kona?ne komercijalizacije proizvodnje komponenti i cijelih vjetroagregata u Hrvatskoj, mogu?nost angažiranja financijskih sredstava mirovinskih fondova za ulaganje u takve projekte, mogu?nost angažiranja gra?ana kao partnera u izgradnji takvih projekata kroz energetske zadruge, itd.

Sli?ne osnove postoje i za sun?ane elektrane, gdje je efekat zapošljavanja još ve?i, kao i korist za lokalnu zajednicu, ali uz ve?u proizvodnu cijenu elektri?ne energije. Me?utim, sun?ane elektrane nisu dobile pravu priliku da pokažu ono što je vjetar pokazao, iako je tržište pokazalo veliki interes i iako su se na osnovi jako malih kvota razvile mnoge tvrtke, tehnologija i velika koli?ina znanja i kompetencija na tome podru?ju. Nekoliko stotina megavata sun?anih elektrana proizvele bi srazmjerne ekonomske efekte kao i vjetroelektrane, sa ponešto druga?ijom raspodjelom koristi za gra?ane i državu.

Iako se površnim promatranjem može zaklju?iti da su elektrane na biomasu profitirale novim tarifnim sustavom s obzirom na odluku o ukidanju potrebe za 50% efikasnosti postrojenja, time se ipak izravno pogoduje samo investitorima, ali se gube neke druge velike prednosti izgradnje i eksploatacije takvih postrojenja. Naime, smanjuje se potreba za sudjelovanjem lokalne zajednice u projektima, kao i mogu?nosti dodatnih pogodnosti za lokalnu zajednicu korištenjem toplinske energije za grijanje ili za razvoj dodatnih gospodarskih aktivnosti i dodatno zapošljavanje. Indikativno, ista odredba je ostala nepromijenjena za bioplinske elektrane, ?ime se šalje poruka da se jedan iznimno vrijedan resurs kao biomasa može i želi koristiti i na neu?inkovit na?in, bez potrebe za maksimiziranjem koristi toga energenta za lokalne zajednice.

I što stoji kao alternativa takvom razvoju? Izjave o tome da ?emo postati važno energetsko središte (iako bez fosilnih energenata), nade da ?emo ostvariti velike investicije koje ne ostvarujemo i koje ne?e donijeti ni manju cijenu elektri?ne energije ni korist lokalnoj zajednici ni smanjenje troška uvoza energenata. Planiramo projekte koji na razini EU nemaju dugoro?nu budu?nost, a ne stvaramo nove vrijednosti tamo gdje ih možemo stvoriti u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, a za dugi niz godina koji je pred nama. Tvrdimo da sigurnost dobave energije, razumne cijene i obnovljivi izvori ne idu zajedno iako svakodnevno primjeri iz svijeta dokazuju suprotno. Tvrdimo da je EU energetska politika pogrešna, ali je ipak prihva?amo u našem zakonodavstvu i tražimo alibi da je ne ostvarimo. Tvrdimo da je uvoz elektri?ne energije bolji od investiranja u vlastite izvore primarne energije. Ili ukratko, obe?avamo a ne provodimo, i mijenjamo mišljenje kako vjetar puhne umjesto da imamo ?injenicama potkrijepljenu strategiju koje se držimo.

Ne ulaze?i u detalje od kuda i s kojim razlogom takva razmišljanja prevladavaju u Hrvatskoj dnevnoj politici, sasvim je jasno da se sve radi vrlo kratkoro?no, kratkovidno i sa figom u džepu. Sasvim je jasno i da u ovoj državi fali stru?njaka koji su voljni iza?i iz konzervativnih okvira i koji imaju hrabrosti, znanja i volje promišljati i raditi na prihva?anju novih tehnologija, trendova i mogu?nosti koje se otvaraju u globalnom okruženju, a mogu se iskoristiti na korist lokalnog i regionalnog razvoja gra?ana.

Da ne bi bilo sve tako crno, trend osnivanja energetskih zadruga, te sve progresivnije promišljanje energetskog sustava postaje sve raširenije. Nažalost ulaskom u EU vremenski okvir unutar kojega se energetska tranzicija može provesti pod našim uvjetima uz maksimiziranje koristi za lokalni i regionalni razvoj se dramati?no smanjuje, te se postavlja pitanje da li progresivno razmišljanje može dovoljno brzo unijeti korijenite promjene u energetski sustav.

I za kraj, u ovom ?lanku su prozvane napredne Njema?ka i Danska - i mnogi ?e re?i, lako je njima kad su oni napredni, bogati i imaju dobro ure?en sustav. Ne ulaze?i pri tome u kompleks manje vrijednosti i pitanje - a zašto mi ne bi mogli biti takvi, evo i jednog primjera sa druge strane spektra iz neo?ekivanog dijela svijeta.

Na sljede?em linku je informacija o energetskoj strategiji plemena Bantu koji su ve?inski stanovnici u Swazilandu, a koji planiraju 100 MW sun?anih elektrana, što ?e pokrivati 15% njihovih potreba za elektri?nom energijom. To je kao da mi instaliramo 4.500 MW umjesto 52MW.

Dakle, oni su nekako uspjeli izra?unati da to dugoro?no nije skupo, a pretpostavlja se da su rješili i "nerješiv" problem regulacije. A možda ?e im se i elektroenergetski sustav ?esto raspadati? Nijemci su s druge strane uvjereni da ?e njihov biti sasvim u redu, a kada završe svoju energetsku tranziciju nadajmo se da ?e pomo?i i ostalima u svome okruženju, ako si prije toga sami ne pomognemo.

Sasvim je sigurno da se Hrvatska i Swaziland po mnogo ?emu ne mogu uspore?ivati - primjena sun?eve energije je samo jedan od aspekata. Ali je pri?a ipak znakovita.

Tags:     nacionalni akcijski plan      NAP      obnovljivi izvori energije      Energiewende      Danska      Fraunhofer      elektroenergetska mreža      zapošljavanje      investicije
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska rijeÄŤ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za po?etnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?