EWEA je izdala novi izvještaj u kojem se navodi da financijski sektor regulatornu nestabilnost vidi kao glavni razlog za neinvestiranje u priobalne vjetroelektrane.

Ako industrija želi postići svoj cilj od 40 GW vjetroeletkrana do 2020. godine u Europi biti će joj potrebno između 90 i 123 milijardi eura financiranja. Taj iznos sam po sebi nije tako problematičan, nego je problem nestabilnost u državnom regulatornom i tržišnom okviru koji ugrožava cilj. Rezultati ovog izvještaja su dobiveni pregledom više od 40 industrijskih tvrtci u sektoru uključujući financijske institucije, investitore, elektroprivrede, sponzore, servisne usluge i proizvođače vjetroagregata. Financijeri žele znati da država želi uložiti novce u priobalni sektor vjetra.

Izvještaj pokazuje i neslaganje oko samog pojma rizika između priobalne industrije vjetra i financijskih institucija. Prema financijskim institucijama je jedan od većih rizika tokom gradnje elektroenergetska mreža, dok se industrija više brine oko logističkih i instalacijskih rizika, jer će financijski utjecaj na njih biti manji ako bude problema i kašnjenja sa spojom na elektroenergetsku mrežu. Percepcija rizika također ovisi o državi i to ponajviše o mogućnostima mreže. Kada se priključak na mrežu i infrastruktura vode odvojeno kao što je u Belgiji i Njemačkoj onda se rizik smatra većim. To je stoga što je sam proces duži i odluke o investiciji u mrežu se rade puno prije same gradnje pa može doći do nesrazmjera nabave za mrežnu infrastrukturu i stvarne potrebe u doba isporuke. Time može doći do velikih kašnjenja u dovršetku projekta što može utjecati na buduće prihode odnosno povrat uloženih sredstava.

Za isporučitelje usluga instalacija i logistika su glavni rizici tokom gradnje zato što su lokacije u sve dubljim vodama gdje se vremenski uvjeti konstantno mijenjaju. Zbog toga treba dobro procijeniti vremenske uvjete te imati iskustva u razumijevanju i smanjivanju rizika.

Još jedan rizik za financijere je financijska kvaliteta dobavljača u projektu. Njegova financijska snaga ne određuje samo mogućnost da ispuni ugovor nego i da  ispuni garancije ukoliko bude problema. Korištenjem novih tehnologija dobavljač garantira rad i popravak opreme i usluge ako dođe do toga da nešto na projektu ne funkcionira – do 2011. nije napravljen nijedan priobalni projekt vjetroelektrana bez da jedan od dobavljača nije bankrotirao.

Tokom rada vjetroelektrane glavni rizik su regulatorne promjene, pogotovo davateljima zajma. Drugi tehnološki rizici, kao pouzdanost dolaze na drugo mjesto. Garancije i oštećenja su također veliki rizici za davatelje zajma, ali nisu toliko prominentni kod davatelja usluga.

Prema riječima EWEA-inog Jacopo Mocciae industrija i financijske institucije bi se morali više povezati od početka razvoja projekta kako bi se uskladila percepcija rizika i strategija izbjegavanje istih. Ipak, glavni zaključak ovog izvještaja je utjecaj regulatorne nestabilnosti na razvoj projekata u pojedinim zemljama. Vlade moraju osigurati regulatornu stabilnost na državnoj razini, a na razini Europske Unije se mora postaviti obvezujući cilj za obnovljive izvore energije za 2030. kako bi se poslao signal investitorima i industriji da će se nastaviti rast i u budućnosti.

Izvor: www.ewea.org