U Europi je tokom cijele prošle godine na mrežu spojeno 239 novih priobalnih vjetroagregata u devet različitih vjetroelektrana što znači da je investirano od oko 3,4 milijarde eura do 4,6 milijardi eura. Ukupno je instalirano 1.166 MW vjetroelektrana, što je 33% više nego 2011. godine.

Prošle godine je pak instalirano 369 vjetroagregata, što je projsek od 3,9 MW dnevno, a od te brojke njih 76 još nije spojeno na elektroenergetsku mrežu. Radovi su u tijeku na pet projekata, a temelji se instaliraju na još devet novih projekata. Siemens je vodeći isporučitelj vjetraogregata, Bladt je vodeći u isporuci podstruktura, Nexand i JDR su vodeći u segmentu kablova unutar vjetroelektrane, Prysmian je vodeći u segemtnu vanjskih kablova, a vodeći developer je DONG Energy.

Ukupno u Europi sada na mreži ima 4.955 MW priobalnih vjetroelektrana odnosno 1.662 vjetroagregata u 55 vjetroelektrana kroz 10 država. U iduće dvije godine očekuje se instalacija još oko 3,3 GW priobalnih vjetroagregata i to oko 1.400 MW ove godine i oko 1.900 MW iduće godine.

Prosječna veličina vjetroelektrana prošle godine je bila 271 MW, a vjetroagregata 4 MW. Prosječna udaljenost od obale je bila 29 kilometara, a dubina je bila 22 metra, te je tokom prošle godine došlo do pojave nove generacije brodova za instalacije koji mogu ići u dublje vode do 75 metara i koji mogu raditi u lošijim vremenskim uvjetima (viši valovi). Također je najavljeno 39 novih modela priobalnih vjetroagregata od strane 31 različite tvrtke, a tri četvrtine najavljenih modela imaju snagu od 5 MW i više.

Tržište 2012.

Tokom 2012. radilo se na 18 priobalnih vjetroelektrana u Europi pri čemu su četiri dovršene, u pet njih su neki vjetroagregati spojeni na elektroenergetsku mrežu, a u 9 njih su krenuli radovi, ali nijedan vjetroagregat još nije spojen na mrežu. Dovršene su vjetroelektrane Ormonde, Walney 2, Greater Gabbard i Sheringham Shoal. Pripremni radovi su započeti na još pet priobalnih vjetroelektrana.

Slika 1: Popis vjetroelektrana iz 2012.

Od 1.166 MW instaliranih priobalnih vjetroagregata prošle godine (rast od 33% u odnosu na godinu ranije), 73% je instalirano u Velikoj Britaniji (854 MW), Belgija je bila druga sa 185 MW odnosno 16%, u Njemačkoj je instalirano 80 MW odnosno 7%, a u Danskoj 46,8 MW odnosno 4%. 80% vjetroagregata je instalirano u Sjevernom moru, 16% u Atlantskom oceanu, te 4% u Baltičkom moru.

Siemens je vodeći proizvođač, te drži 74% tržišta odnosno 860 MW, a jedine dvije druge tvrtke koje su instalirale vjetroagregate su Repower sa 225 MW, odnosno 19% i BARD sa 80 MW odnosno 7% udjela (tu su uključeni i vjetroagregati koji još nisu spojeni na mrežu).

DONG je najveći developer prošle godine sa 19% svih instalacija, Statoil i Statkraft imaju udio od 12%, a slijede ih RWE, SSE, E.ON, Vattenfall, Nuhma, Centrica,EDF, BARD Engineering, Masdar i drugi.

Kod podstruktura vjetroagregata i dalje su najpopularnije „monopile“ strukture koje imaju udio od 73%, a slijede ih „jacket“ strukture sa 13%. Najviše temelja je pak isporučio Bladt i to 193, odnosno 40%, EEW je drugi sa 88 odnosno 18%, a treća je SIF Group sa 86 odnosno 18%. Kod kablova unutar vjetroelektrana predvodnici su Nexans i JDR sa udjelom od 21%, a slijede ih Prysmian i NSW sa udjelom od 16%.  Kod kablova za spoj sa kopnom vodeću riječ ima Prysmian sa 37%, dok drugo mjesto dijele Nexans, NKT i ABB sa udjelom od 16%.

Prosječna snaga instaliranih vjetroagregata prošle godine je bila 4 MW, što je 11% više nego godinu ranije. Dominantnost Siemensovih 3,6 MW priobalnih vjetroagregata je razlog zašto je prosječna snaga na oko 4 MW. Prosječna veličina vjetroelektrana tokom prošle godine je pak bila 285,6 MW, što je čak 43% više nego 2011. To potvrđuje pomicanje sektora prema većim vjetroagregatima i većim projektima vjetroelektrana. Prosječna dubina priobalnih vjetroelektrana od 22 metra je malo manja nego 2011., a prosječna udaljenost od obale je 29 km, što je skoro 24% više nego pretprošle godine kada je bila 23,4 km.

Tokom prošle godine isporučen je veći broj brodova za instalaciju koji mogu raditi u dubljim vodama (do 75 metara) te pri lošijim vremenskim uvjetima (višim valovima). Osim toga ovi brodovi mogu prenositi veći broj temelja i vjetroagregata te imaju jače i preciznije kranove. Time se smanjuje broj putovanja od luke do lokacije tokom procesa instalalcije, te se povećava vrijeme tokom kojega se mogu raditi poslovi instaliranja.