Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Pregled EU planova za priobalnu energiju vjetra po državama E-mail
Autor Leo Jerkić   
Subota, 06 Travanj 2013 09:28

Unutar Državnih akcijskih planova za obnovljive izvore energije (NREAP) koje su članice EU napravile, svaka država je stavila svoju procjenu instalirane snage priobalnih vjetroelektrana koje će biti u pogonu do 2020. Sa samo osam godina do tog cilja, izgleda da će samo rijetke države ispuniti svoje ciljeve do kraja 2020.

Za mnoge države kombinacija ograničenih financijskih tržišta i lokalne birokratske neefikasnosti su uzrok smanjenja broja novih instalalacija. Glavni prekršitelji od većih država EU su Francuska i Njemačka. U Njemačkoj je glavni razlog sporost tijeka tendera za zone razvijanja projekata. U Francuskoj je situacija slična, s tim da je tamo u zadnjih desetak godina tri puta promijenjena politika. Države kao Italija i Španjolska su pod udarom slabe ekonomije, te priobalne vjetroelektrane više nisu proritet. Velika Britanija pak nastavlja sa razvojem po planu, dok Poljska ima potencijal izgraditi četiri puta više nego što im je bio NREAP cilj za 2020. U nastavku slijedi pregled po regijama.

 

Velika trojka (Velika Britanija (VB), Njemačka i Danska)

VB, Njemačka i Danska su se obvezale za 24,3 GW priobalnih vjetroelektrana do 2020. prema svojim NREAP ciljevima. Velika Britanija i Danska su na dobrom putu da ispune te ciljeve, dok Njemačka pokazuje znakove ne mogućnosti dostizanja svojih ciljeva, koji su možda bili preoptimistični s obzirom da im je većina priobalnih vjetroelektrana smještena u dubljim vodama daleko od obale u Sjevernom moru.

Unutar EU, VB je imala najambiciozniji cilj od 12,99 GW do 2020., a pri kraju prošle godine je imala instaliranih 2,36 GW, s mogučnošću dostizanja 3 GW do kraja godine. Velika važnost priobalnih vjetroelektrana za tu zemlju je dodatno naglašena kada je Vlada VB predstavila svoj obnovljivi put do 2020. godine kojim je postavljen ambiciozni cilj od 18 GW priobalnih vjetroelektrana do 2020. Dodatno, Crown Estate koji upravlja morem do udaljenosti od 12 morskih milja od obale radi na tome da omogući 25 GW instalirane snage do 2020.

Njemački cilj za priobalne vjetroelektrane je umjereniji, te iznosi 10 GW, ali je puno kompliciraniji jer su sve lokacije desetke kilometara od obale kako bi se izbjegla zaštićena područja prirode. Glavni razlog kašnjenju je po mnogima prespora gradnja prijenosnih energetskih kablova. Operator prijenosne mreže Tennet pak to opovrgava i tvrdi da je do jeseni prošle godine imao instalirano ili dogovoreno postavljanje kablova sa prijenosnom moći od 5,5 GW, te još 2,7 GW u pregovorima. Prema zakonskim dogovorima još 1,8 GW prijenosne snage kablova je trebalo biti stavljeno na tender do kraja prošle godine kako bi se ispunio cilj od 10 GW prijenosne snage kablova do 2018. Kako bi se ispunio politički cilj od 13 GW do 2022., svaki dan bi trebao biti instaliran jedan vjetroagregat što nije realistično, objavio je Tennet. Drugi problem je korištenje manjih vjetroagregata. Recimo, Vattenfall je odlučio koristiti 3,6 MW vjetroagregate umjesto 5 MW za svoj projekt Sandbank, te je time automatski smanjio veličinu projekta sa 400 na 288 MW.

Danska je postavila puno manji cilj od 1,34 GW do 2020. Do sredine prošle godine su već imali 865 MW, što je čak 65% svog cilja. Osam manjih projekata blizu obale je dodatno identificirano za razvoj u rujnu, a njihova snaga se procjenjuje na 500 MW. Ovi projekti, zajedno sa još jednim 400 MW Horns Rev projektom i 600 MW u projektu Kriegers Flak znače da će Danska bez problema dostići i prestići svoje ciljeve za priobalne vjetroelektrane.

Sve tri države se nadaju da će slaba ekonomija obalnih gradova dobiti novi poticaj što se tiče zapošljavanja razvojem priobalnih vjetroelektrana. Njemačke i Danske luke se već sada natječu u pružanju postrojenja i usluga za održavanje priobalnih vjetroelektrana na Sjevernom moru.

 

Baltičke zemlje

Baltičke zemlje – Poljska, Švedska, Finska, Latvija, Litva i Estonija – su se obvezale na malo iznad 2 GW priobalnih vjetroelektrana do 2020. prema svojim NREAP programima. Iako Poljska ima umjeren službeni NREAP, ukoliko dođe do provedbe planirane velikih industrijskih planova će ona sama nadmašiti zajednički cilj svih šest država.

Poljski državni plan predviđa 500 MW do 2020., a implementaciju prvih 200 MW prije 2016. Prošlo ljeto su tri tvrtke dobile dozvolu od Ministarstva za implementaciju projekata i to elektroprivreda PGE Energia koja planira izgraditi 1 GW do 2020., sa još 2,5 GW u planu, investicijska tvrtka Kulczyk Holding koja isto planira 1 GW do 2020., te energetska tvrtka PKN Orlen koja planira 150 MW do 2020., s planom od 1,9 GW iza toga.

Prema izvještaju Poljskog Ministra financija operator mreže PSE je izjavio da mreža može integrirati 1 GW priobalnog vjetra do 2020., te još 2 GW do 2025. uz mali trošak. Nakon toga situacija postaje mnogo kompliciranija, što je vrlo loša vijest za tvrtke koje su iskazale interes za čak 31 GW priobalnih vjetroelektrana kod Ministarstva ekonomije.

Švedska je u svom NREAP-u stavila 182 MW do 2020., a prošle godine je već došla do 160 MW. Iako će skoro sigurno ispuniti svoj cilj, nakon toga će se nalaziti u lošijoj situaciji pošto se u isto vrijeme do 20 GW kopnenih vjetroelektrana bori za spoj na mrežu koja je prilično limitirana.

Latvijin NREAP je pak 30 MW do 2016., i 180 MW do 2020. Oba rezultata bi se mogla postići pošto priobalna vjetroelektrana od 200 MW koju razvija tvrtka Baltic Wind Park napreduje po planu, te bi trebala ući u pogon 2018. Sama vjetroelektrana se nalazi na zapadnoj obali Latvije unutar 70 kilometara od grada Liepaja.

Estonija planira 100 MW do 2016., što bi trebalo narasti do 250 MW u 2020. Prvi projekt od 310 MW kojeg je planirao Kanadski developer Greta Energy je zaustavljen prošlo ljeto, tako da je upitno postizanje ciljeva NREAP-a.

Litva nije stavila u svoj plan priobalne vjetroelektrane, kao ni Finska koja je stavila neobvezan cilj od 900 MW do 2020. Finska je u listopadu prošle godine predložila poticaj od 20 milijuna eura za priobalni projekt koji bi trebao biti odobren od strane parlamenta 2013. Tvrtke će se boriti za ovaj poticaj povrh standardnih poticaja za kopnene vjetroelektrane, ali se čini da je ovaj poticaj premali da započne neka veća ulaganja u taj sektor.

Među svim Baltičkim zemljama Poljska se čini najnaprednija u smislu identificiranja prednosti priobalnih vjetroelektrana. Ako se njeni ambiciozni planovi implementiraju, može se očekivati pozitivan utjecaj na poslove i ekonomiju na Baltičkoj obali unutar idućih deset godina. Ostale zemlje ili imaju veliki udio postojećih hidroelektrana i nuklearnih elektrana (Švedska i Finska) ili kao Latvija, Estonija i Litva trebaju jaču integraciju sa okolnim zemljama kako bi efikasnije mogli koristiti proizvodnju iz priobalnih vjetroelektrana.

 


Francuska

Iako se čuda ponekad događaju, postaje sve sigurnije da Francuska neće postići svoj NREAP cilj od 6 GW do 2020. godine. Francuska ima cilj od 22% udjela potrošnje električne energije iz obnovljivih izvora energije do 2020., ali do sada još nije instalirala nijedan priobalni vjetroagregat. Jedan od razloga je u čestim promjenama politike za priobalne vjetroelektrane, a koje su se mijenjale tri puta.

Prvi pokušaj je završio tenderom 2004., kojim je pokrenut razvoj jednog projekta, a koji je poslije zapeo pri ishođenju dozvola, te završio na sudu. Nakon toga je 2006. Vlada odobrila otkupnu cijenu za priobalne vjetroelektrane od samo 0,13 €/kWh u prvih deset godina, te varirajuću otkupnu cijenu u idućih pet godina ovisno o proizvodnji. Iako bi to bilo u redu za velike projekte na dobrim lokacijama, nigdje drugdje nije bila zadovoljavajuća. Prije nego što je taj model zaživio, Francuska se vratila tenderima s obrazloženjem da su oni transparentniji, te da tako javnost lakše daje podršku jer se stvara industrijska osnova. Željelo se pojednostaviti stvari identificiranjem zona za vjetroelektrane koje su bile izabrana prema kriteriju potencijala vjetra. U 2011. je izašao tender kojim se nudilo 3 GW, a na kraju je dogovoreno 1,9 GW u pet zona, dok je novih 1,3 GW trebalo doći na red krajem prošle godine.

Tvrtke koje su pobijedile na tenderu imaju pravo na 20 godina ugovora o otkupu sa elektroprivredom EDF, ali također moraju proći kroz proces ishođenja dozvola od kojih neke još nisu pripremljene. Postoje i pitanja oko spoja na elektroenergetsku mrežu i kada će Vlada dati konačnu dozvolu za koncesiju (developeri se nadaju do kraja 2014.). Time bi se odluka o investiciji mogla dogoditi u 2015., a gradnja bi mogla krenuti 2016. Što se tiče spoja na mrežu, dok se očekuje izgradnja prvih vjetroagregata u 2018., očekuje se da operator mreže RTE neće imati spremne spojeve na mrežu do 2019. – a možda i duže ako dozvole za spoj na mrežu završe na sudu. Sami projekti su već sada pod napadom lobija protiv vjetroelektrana koji planira tužbu zbog uvjeta samog tendera.

Sve u svemu očekuje se da će broj zaposlenih u sektoru početi ubrzano rasti od 2015., kada bi trebala krenuti gradnja u Francuskim tvrtkama Alstomu i Arevi i kada krenu pripreme za prva četiri projekta.

 

Italija

Italija trenutačno nema nijedan MW priobalnih vjetroelektrana, a nema ni projekata u kasnijoj fazi razvoja, tako da njihov NREAP cilj od 680 MW do 2020. trenutačno izgleda ambiciozno. Problemi sa autorizacijom su jedan od glavnih problema developera, uz tehničke izazove zbog dubokog mora oko obale Italije.

Sam proces autorizacije je jako spor unatoč tome što je država preuzela odgovornost za odobravanje priobalnih projekata od regija prije par godina. Ipak, dio developera još uvijek razvija projekte  što pokazuje da su potencijali vjetra dobri i da je otkupna cijena dobra.

Novi tržišni okvir je postavio osnovnu aukcijsku cijenu za priobalne vjetroelektrane od 165 €/MWh, te je ujedno i postavio limit od 650 MW za feed-in-tarife do 2015. Ipak zbog manjka projekata, očekuje se da neće biti problema u dobivanju visoke aukcijske cijene. Osim osnovne cijene država nudi i dodatnih 40 €/MWh za projekte koji će sami izgraditi priključak na elektroenergetsku mrežu. Otkupna cijena se potpisuje na 25 godina.

Gestano Gaudiosi, predsjednik priobalnog udruženja za vjetar Owemes je izjavio da je priobalni potencijal za Italiju velik, ali uglavnom u dubljim vodama gdje tehnologija još nije toliko napredovala. Nekoliko projekata, uključujući jedan u dubljim vodama su prošli studiju utjecaja na okoliš, te bi mogli sudjelovati na prvoj aukciji priobalnih feed-in-tarifa (FIT).  Ipak, zbog malo projekata spremnih za gradnju ne očekuje se da će biti puno zanimanja za aukciju. Effeventijeva 162 MW vjetroelektrana pokraj obale Molisea je blokirana već godinama na sudu zbog protivljenja regije, ali kada se to potencijalno riješi na sudu ove godine bi mogla postati prvi projekt u Italiji sa svim potrebnim dozvolama.

Ukoliko priobalni sektor ne krene, ili ako vlada ne odluči politički promovirati sektor, Talijanski priobalni projekti će imati samo limitirani doprinos ekonomiji i zaposlenju u dogledno vrijeme.

 

Španjolska

Prvi komercijalni priobalni projekti vjetroelektrana u Španjolskoj su se pojavili još 1998., a sada je u razvoju 7-8 GW projekata. Ipak, trenutačni je priobalni cilj samo 750 MW, što je veliki pad u odnosu na planiranih 3 GW prema NREAP-u 2010. godine.

Realizacija i ovog manjeg cilja je u međuvremenu isto postala upitna, zbog teške situacije u Španjolskoj gdje stoji razvoj i kopnenih vjetroelektrana. Jake Španjolske tvrtke u sektoru energetike i vjetra kao što su Iberdrola i Repsol razvijaju projekte u VB, Francuskoj i Njemačkoj. U Španjolskoj se očekuje samo razvoj prototipova i demonstracijskih projekata, pogotovo u sektoru plutajućih vjetroagregata – barem dok se Španjolska ekonomija ne stabilizira. Plutajući sektor se razvija zbog velikih dubina mora u blizini Španjolske obale i zbog želje da se razvije Španjolska tehnologija kada taj sektor dobije zamah.

Vlada je nedavno odobrila studiju za okoliš za prvu fazu testnog projekta Zefir snage 20 MW koji se nalazi na sjeveru Španjolske, a ima fiksne temelje te se nalazi u plitkom moru. Zefir razvija regionalni institut za istraživanje IREC, koji planira i drugu fazu od 50 MW u dubokim vodama sa plutajućim temeljima.  Ipak i ovaj projekt kasni jer je Španjolska stavila moratorij na poticaje za obnovljive, te je stoga i odgođeno financiranje od 30 milijuna eura preko EU-ov NER300 program. IREC se nada da će priobalni istraživački projekti dobiti specijalni status.

S druge strane developer Acciona planira ove godine instalirati 1,5 MW plutajući vjetroagregat u Španjolski zaljev Biscay, kao dio HiPRWind projekta vrijednosti 19,8 milijuna eura kojeg podržava čak 18 drugih Europskih tvrtki, te koji ima odobreno EU financiranje od 11 milijuna eura. Acciona surađuje i s Alstomom na projektu Azimut do 2015., a koji predvodi Gamesa i čiji je cilj napraviti osnovni dizajn za priobalne vjetroagregate čija bi snaga išla do 15 MW. Iberdrola pak razvija platformu za priobalni vjetroagregat sa Accionom i Alstomom kao dio programa Emerge.

Tender za komercijalne priobalne projekte vjetroelektrana se ne očekuje do 2014., nakon čega bi trebao uslijediti dvogodišnji proces odabira. Ali čak i s tim, s obzirom na drastično smanjenje otkupnih cijena za obnovljive, nema znakova da će se pojavit sustav za plaćanje otkupnih cijena za projekte. Usto se mora dignuti i trenutno važeći moratorij na sve projekte. Developeri kao u slučaju Zefira smatraju da im je jedina nada da vlada udovolji zahtjevima, te omogući brzi razvoj istraživačkih projekata.

Izvor: www.windpowermonthly.com

Tags:     priobalane vjetroelektrane      energija vjetra      baltičke zemlje      velika britanija      njemačka      danska      francuska      italija
Index članka
Pregled EU planova za priobalnu energiju vjetra po državama
#2
Sve stranice
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za početnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Zadnje vijesti

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?