U prethodnom članku Energetska neovisnost – otoci #2: Mljet predstavili smo ideju otoka Mljeta kao energetski neovisnog otoka, a u ovom članku istu ideju prenosimo na otok Lošinj koji na površini od 223 km² ima 8388 stanovnika. Članak se u potpunosti temelji na diplomskom radu Planiranje energetskog sustava otoka Lošinja primjenom RenewIslands metodologije, kojeg je izradio Boris Hemetek.

Spomenuta površina, odnosno Grad Mali Lošinj nalazi se na sjeverozapadnom dijelu Sjevernog Jadrana, na zapadnoj strani Kvarnerskog zaljeva, a obuhvaća južni dio otoka Cresa (od zaljeva Koromačno i Ustrine), otok Lošinj i skupinu manjih otoka koju čine: Unije, Ilovik, Susak, Male Srakane, Vele Srakane, Sv. Petar i 19 nenaseljenjih malih otoka, grebena i hridi. Sva navedena područja karakterizira mediteranska klima uz prosječnu ljetnu temperaturu od 24º C i prosječnu zimsku temperaturu od 11.7º C. Povezanost s kopnom odvija se pokretnim mostom sa otokom Cresom koji je trajektnim vezama spojen s kopnom.

Primjena RenewIslands metodologije

RenewIslands metodologija bazira se na četiri osnovna koraka koji se primjenjuju pri energetskom planiranju otoka, to su: mapiranje potreba, mapiranje resursa, razvoj scenarija u kojima se zadovoljavaju potrebe korištenjem raspoloživih resursa i njima primjerenih tehnologija i modeliranje scenarija. Osim toga, prilikom izrade mogućih scenarija korišten je program H2RES, koji je razvijen kao potpora za simulaciju različitih scenarija predloženih RenewIslands metodologijom s ciljem integracije obnovljivih izvora energije i vodika u energetske sustave otoka.

Kao i na Mljetu, osnovne gospodarske djelatnosti na otoku Lošinju su turizam, komunalne djelatnosti, trgovina, ribarstvo, promet i obrtništvo. Najveća aktivnost odvija se kroz tri ljetna mjeseca, pa se tada povećava aktivnost svih djelatnosti, kao i potrošnja otočkih resursa – vode, električne energije i fosilnih goriva.

Gledajuću ukupnu potrošnju energije za sve namjene u kućanstvima, električna energija je najzastupljenija (33%), a prate je lož ulje (32%), drvo (27%) i UNP (8%).

Napajanje električnom energijom izvedeno je u tri dionice nadzemnim kabelom kroz područje otoka Krka, Cresa i Lošinja, te u dvije dionice podmorskim kabelom između otoka Krka i Cresa, te Cresa i Lošinja.

Prema podacima o opterećenju elektroenergetskog sustava dobivenima od strane HEP-a, za razdoblje od 2002. do 2006. godine, zaključujemo da je potrošnja velika i decentralizirana zbog brojnih malih mjesta na otoku, te da bilježi konstantan rast.

Slika 1 Potrošnja električne energije u razdoblju od 2002. do 2006. godine

Potražnja za toplinskom energijom u kućanstvima je srednja i najviše se upotrebljava za grijanje i pripremu tople vode. Potrošnja goriva je srednja, te raste tijekom ljetnih mjeseci.

Tablica 1 Mapiranje potreba otoka Lošinja

Na otoku Lošinju najdostupniji obnovljivi izvori energije su energija Sunca i energija vjetra. Uz prosjek od 2.600 sunčanih sati godišnje, to je jedno od najsunčanijih područja u Europi.

Slika 2 Prosječno satno sunčevo zračenje na horizontalnu površinu

Slika 3 Prosječna satna brzina vjetra na 10 m visine