Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Zeleni rast - utjecaj energije vjetra na zaposlenost i ekonomiju #2 E-mail
Autor Edo Jerkić   
Srijeda, 10 Listopad 2012 13:54

„Energija vjetra je središnja točka u neophodnom prelasku na zeleni rast ekonomije. Iz moje perspektive, dekarbonizacija je preduvjet za rast. Investicije u transformaciju energetskog sektora će podržati rast i zapošljavanje u širokom broju sektora. Svaki euro potrošen na zelenu tranziciju je ulaganje u europska radna mjesta.“

...nastavak

Postoji još jedan dio industrije energijom vjetra koji je „Green growth“ demistificirao temeljem istraživanja koje su proveli s Deloitteom. A to je doprinos pojedinih pod-sektora ukupnom direktnom BDP-u cijele industrije energije vjetra. Naime vrlo se često mogu čuti procjene o doprinosu projekata vjetroelektrana lokalnoj ekonomiji temeljem analize strukture ulaganja u izgradnju. Čime se dobiva slika u kojoj se većina investicije odnosi na opremu, a tek mali dio na razvoj i transport, te nešto veći na troškove izgradnje pristupnih puteva i priključka na mrežu. Temeljem takve strukture troškova neopravdano se zaključuje da se izgradnjom vjetroelektrana isključivo potiču strani proizvođači vjetroagregata (70% do 80% investicije). A malo se zaključaka izvodi o stvorenoj dodanoj vrijednosti u BDP-u izgradnjom i pogonom takvih objekata.

Tako je u „Green growth“ sektor energije vjetra podijeljen na sektore proizvođača komponenti, proizvođača vjetroagregata, servisne usluge i developere. Doprinos direktnom BDP-u pojedinih pod-sektora u zadnjih četiri godine prikazan je na grafu, a u strukturi je vidljivo da developeri doprinose sa otprilike 40% BDP-u, dok servisne usluge doprinose sa oko 20%. Proizvođači vjetroagregata i komponenti za iste pridonose zajednički sa nešto manje od 50%, pri čemu sami proizvođači doprinose sa otprilike 25%. Hrvatska trenutno nema proizvođača vjetroagregata, te dok Končar ne isporuči svoje prve komercijalno i tehnološki konkurente vjetroagregate privatnim firmama ili na neko strano tržište, tih 25% doprinosa BDP-u će se dešavati negdje drugdje. Dapače, Končar mora i dokazati da se uopće isplati biti veliki i značajan proizvođač vjetroagregata na malom tržištu kakvo je Hrvatska. No što se ostalih sektora tiče, proizvodnja komponenti je nešto u što bi se Hrvatska mogla upustiti vrlo brzo i sa praktički postojećom tehnologijom (npr. stupovi, generatori, transformatori u vjetroagregatima, SCADA sustavi, pa do šarafa, matica i drugih sitnih dijelova) – štoviše, prvi stupovi su već proizvedeni u trogirskom brodogradilištu za projekt VE Jelinak. A primjer iz Subotice sa proizvodnjom generatora je također put kojim bi se moglo krenuti. Što se servisnih usluga tiče, one se već dešavaju u Hrvatskoj i mogu se već danas gotovo 100% dešavati u domaćoj izvedbi. Dapače, kroz hrvatske tvrtke će se možda proširiti i na regiju. Uzmemo li u obzir da se razvoj projekata dešava kroz tvrtke registrirane u Hrvatskoj, zaposlene lokalne stručnjake, te da su u većini trenutno izgrađenih vjetroelektrana suvlasnici i ljudi s prebivalištem u Hrvatskoj koji tu rade, pokreću projekte i plaćaju poreze, sasvim je jasno da se i veliki dio od 40% kolača developera dešava na dobrobit ljudi koji tu žive kroz direktne poslove, poreze i suvlasništva. Uključenjem u proizvodnju komponenti svaka vjetroelektrana bi mogla biti 75% domaći proizvod, a dok se to ne desi, svaka može biti 60% domaći proizvod kroz svoj doprinos lokalnom BDP-u. Bilo bi zanimljivo vidjeti istu usporedbu za termoelektrane na ugljen gdje se također zazivaju strani investitori, koji donose i strane stručnjake i opremu, ali i uvozno gorivo.

Developeri osim direktnog doprinosa BDP-u kroz prodaju električne energije također indirektno doprinose i kroz naručivanje opreme i usluga od drugih pod-sektora. I iako su troškovi povezani sa zaposlenicima kod developera niži nego u drugim pod-sektorima (posebno proizvodnje vjetroagregata i komponenti, kao i od sektora izgradnje), ipak s instalacijom vjetroelektrana raste i broj zaposlenih u pogonu i održavanju koji su trošak developera (no developeri su naravno i ti koji indirektno zapošljavaju i sve u proizvodnji i izgradnji vjetroelektrana).

Prilikom istraživanja poslovanja developera i njihovih prihoda, „Green growth“ je također zamijetio velike oscilacije u cijeni energije iz fosilnih goriva, dok je uočeno da je cijena energije iz vjetroelektrana bila stabilna od 2007. do 2010. Danas je taj efekat još i više izražen.

Naravno, „Green growth“ posebno naglašava i zapošljavanje, koje je direktno u sektoru energije vjetra iznosilo 135.000 u 2010. godini, te se naglašava i da će se razvojem offshore industrije taj broj značajno povećavati, s obzirom da su takvi projekti 2,5 do 3 puta radno intenzivniji nego projekti vjetroelektrana na kopnu. Makar se mnogi često hvataju za taj argument vjetroelektrana kao radno niskointenzivnih projekata, na kojima se ostvaruje relativno malo zaposlenih u odnosu na proizvedenu dobit (monetarnu i energetsku), treba imati na umu da su to istovremeno mahom izuzetno kvalitetni i dobro plaćeni poslovi koji onda mogu prehranjivati cijele obitelji, a ne samo pojedince. Također, informatizacijom se cijeli svijet kreće u smjeru manje količine rada za ukupno veću novo stvorenu vrijednost korištenjem modernih tehnologija – u takvu sliku svijeta energija vjetra se sasvim dobro uklapa.

Izgradnjom vjetroelektrana se, osim svega navedenog pomaže i razvoj lokalne, ali i šire zajednice plaćanjem poreza i doprinosa. Konkretno, osim uobičajenih poreza na dobit, davanja na plaće radnika, i ostalih komunalnih i drugih davanja, vjetroelektrane u Hrvatskoj lokalnoj zajednici prema zakonu moraju isplaćivati 1l/kWh proizvedene električne energije. U slučaju nekih zajednica taj iznos premašuje njihove godišnje budžete, a sve se više javljaju u slučajevi partnerstva sa zajednicama kojima se onda investitori za njihovu suradnju obvezuju izdvajati i više od propisanih iznosa. Naravno, kontra argument bi mogao biti da istu ili čak i veću naknadu plaćaju termoelektrane, međutim treba imati na umu da vjetroelektrane pri tome ne zagađuju okoliš i ne utječu negativno na cijene nekretnina i zemljišta, a ukoliko su isprojektirane i planirane sukladno pravilima struke, ne utječu ni na koji način na kvalitetu života lokalne zajednice. Dapače, brendiraju tu zajednicu kao zelenu i obnovljivu, što je u današnje vrijeme izuzetno pozitivno.

I naravno, činjenica koja je jasna svima, a o kojoj se puno priča kada se spominju rizici gradnje i eksploatacije velikih energetskih projekata – vjetroelektrane nemaju troškove goriva, te su svi troškovi i cijene proizvodnje električne energije poznati unaprijed kroz cijeli životni vijek projekta. Na taj način se izbjegava uvoz primarnog goriva. Tako je u EU u 2010. temeljem proizvodnje vjetroelektrana ostvarena ušteda uvoza čak 5,71 milijardi eura. 2008. ta je cifra iznosila rekordnih 5,86 milijardi eura, a najviše se uvoze plin i ugljen. Hrvatska sve potrebe za ugljenom zadovoljava iz uvoza, a i većinu potreba za prirodnim plinom.

„Green growth“ je također ustanovio da je indirektni utjecaj na BDP energije vjetra izuzetno značajan. Za svaki euro koji se direktno generira aktivnostima u energiji vjetra, generira se dodatnih 90 euro centi u drugim sektorima gospodarstva. Također indirektno je 2010. sektor zapošljavao 103.000 ljudi, naspram 135.000 direktno zaposlenih. Gledajući prema broju stanovnika u Hrvatskoj bi to iznosilo 2.500 direktno i 1.900 indirektno zaposlenih. Ili usporedbom BDP-a 1.000 direktno i 760 indirektno zaposlenih.

Predviđa se da će sektor 2020. ukupnom BDP-u EU-a doprinositi sa 0,6%, a 2030. gotovo punih 1%. A ukupni doprinos BDP-u iznosit će 173,27 milijarde eura, 5 puta više nego što je iznosio 2010. godine sa 32,43 milijarde eura.

Predviđa se da će 2030. sektor zapošljavati gotovo 800.000 ljudi, što bi prema omjeru broja stanovnika značilo gotovo 15.000 zaposlenih u Hrvatskoj samo u sektoru energije vjetra! To je potencijal koji bi Hrvatska mogla ostvariti u sljedeća dva desetljeća razvojem ovog sektora.

Naravno, cijelo ovo razmatranje temelji se na ozbiljnim istraživanjima koja je EWEA provela za tržište EU, a usporedbe sa Hrvatskom su samo pojednostavljeni prikazi u kojem smjeru bi mogli ići, te što se propušta ukoliko tržišta nastavi s ovako sporim razvojem, sasvim u nesuglasju sa postavljenim ciljevima. Trenutno se na tržištu u Hrvatskoj opet stvara vakuum uslijed nedorečenosti novih pravilnika, a koje bi trebao riješiti CEI. Međutim, umjesto da su se nedorečenosti pravilnika unaprijed razmotrile i time osposobio CEI za brzo djelovanje, isto se nije desilo, te će neminovno proteći još barem nekoliko mjeseci dragocjenog vremena nakon kojega bi se mogla ukazati nada za brži razvoj tržišta, pa i značajan utjecaj na gospodarstvo u cijelini. Izvještaj jasno pokazuje kako se izgradnjom i korištenjem vjetroelektrana stvara značajna lokalna gospodarska aktivnost i ostvaruje dodatna stvorena vrijednost temeljem lokalnog besplatnog izvora energije i upotrebom lokalne radne snage - neovisno o tome da li se vjetroagregati uvoze ili proizvode lokalno. Da li bi bilo bolje da se oni i proizvode lokalno? Pa da se lokalno mogu pronaći i proizvesti svi elementi za proizvodnju jednog vjetroagregata? Naravno da bi, međutim to niti je fizički moguće, niti bi imalo ekonomskog smisla. Za početak treba stvoriti tržište i onda dodatne izvore novo stvorenih vrijednosti tražiti u specijaliziranoj proizvodnji pojedinih komponenata, a do tada naravno tu vrijednost stvarati korištenjem vjetra za proizvodnju električne energije.

Tags:     zeleni rast      zelena ekonomija      energija vjetra      vjetroelektrane      ekonomija      BDP      zaposlenost      zapošljavanje
 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za početnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Zadnje vijesti

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?