Share to Facebook 
Share to Twitter 
Share to Linkedin 
PGT SocialWeb - Copyright © 2010 by pagit.eu

Aktualno

Što donose novi pravilnici? E-mail
Autor Edo Jerkić   
Utorak, 28 Kolovoz 2012 14:35

Kako smo već i objavili, Ministarstvo gospodarstva izradilo je i u Narodnim novinama objavilo dva pravilnika koja od 2007. godine u nepromijenjenom izdanju uređuju tržište obnovljivih izvora energije i kogeneracijskih postrojenja. Skupa sa izmijenjenim tarifnim sustavom za obnovljive, te izmjenama u Zakonu o tržištu električne energije i Pravilniku o jednostavnim građevinama, može se reći da je sada, nakon 5 godina prvi puta konkretno posvećena pažnje ogromnim problemima koji su pratili razvoj sektora OIE u Hrvatskoj od 2007. do danas.

Jer uz sav optimizam i entuzijazam tržišta koji se mogao osjetiti 2007. prilikom izlaska prvih izdanja ovih pravilnika, iza njih je ostao samo veliki tržišni podbačaj i isto takvi administrativni problemi. I umjesto da su se pravilnici redovno dopunjavali i prilagođavali uvjetima na tržištu, isti su od strane resornog im ministarstva bili tumačeni kako se kome svidjelo. To je išlo toliko daleko da su se nakon 2010. počeli „tumačiti“ i članci kojih u pravilnicima uopće nema prilikom ishođenja određenih dozvola, a sve da bi se stvorio privid funkcioniranja tržišta. Međutim, rezultati koji su krajem 2011. ostali u obliku izgrađenih objekata u odnosu na sve najave i planove su poražavajući. Zbog pravilnika, ali i onih koji ih provode.

Dok je novi Zakon o obnovljivim izvorima energije u izradi, a isto tako i izmjena svih drugih zakona koji uređuju sektor energetike, ovi pravilnici bi trebali osigurati brže pokretanje tržišta, te bolje ispunjavanje zadanih ciljeva.

Pa što nam točno donose, i kako bi se mogli/trebali odraziti na tržište. Već u općim odredbama Pravilnik o OIEK donosi, tj. najavljuje prvu veliku promjenu, a to je provođenje postupka javnog natječaja za dodjelu prava služnosti i prava građenja na zemljištu RH u svrhu izgradnje postrojenja, te provođenje javnog natječaja za pravo priključka, ali sukladno stanju, uvjetima i regulacijskim sposobnostima elektroenergetskog sustava, koje određuje HEP-OPS. Propisuje se da natječajni postupak provodi Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicije, koji onda ujedno i nadzire razvoj i dinamiku projekata.

U Pravilniku o OIEK se također unijelo više definiranih grupa obnovljivih izvora energije. Tako su u grupi postrojenja do 1MW bioplinske elektrane podijeljene na one do 300kW i one preko 300kW. Kod postrojenja preko 1MW elektrane na biomasu se sada umjesto u dvije dijele u četiri kategorije, i to ne više po porijeklu izvora biomase, nego po instaliranoj snazi. Kao i u postrojenjima do 1MW elektrane na bioplin su podijeljene u dvije kategorije prema instaliranoj snazi, na ona do 2MW i na ona od 2 do 5MW. U postrojenjima iznad 1MW dodane su i sunčane elektrane i elektrane na životinjsku mast pojedinačne snage do ukupno 5MW.

Drugačije su podijeljena i kogeneracijska postrojenja. Dodana je i dodatna grupa postrojenja koja koristi obnovljive izvore energije za proizvodnju električne energije, ali koja nisu spojena na elektroenergetsku mrežu. Također su uvedene i grupe postrojenja koja proizvode toplinsku energiju, a dijele se na postrojenja do 30kW i preko 30kW, te prema izvoru topline na grijanje solarnim kolektorima, biomasom ili energijom okoliša.

Još jedna bitna izmjena u Pravilniku odnosi se na tretiranje Energetskog odobrenja. Isto više nije potrebno ishoditi za jednostavne građevine (mali fotonaponski sustavi na krovovima), što je u skladu sa zadnjim izmjenama Tarifnog sustava i Zakona o tržištu električne energije. Također, više se u pravilniku ne spominje mogućnost i potreba ishođenja Prethodnog energetskog odobrenja.

S obzirom na izbacivanje Prethodnog energetskog odobrenja promijenila su se i pravila upisa projekata u Registar OIEKPP. Tako se u jednom članku napominje da se upisom u Registar stječe status nositelja projekta, kao i u prošloj verziji pravilnika, međutim umjesto da se isti stječe ishođenjem prethodnog energetskog odobrenja, sada prvi upis u Registar obavlja operator distribucijskog ili prijenosnog sustava temeljem izdane prethodne elektroenergetske suglasnosti.

Za praćenje stanja Registra i nadzor nad istim zadužen je Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicije.

S obzirom da je dosta toga izmijenjeno i da trenutno u Registru postoji veliki broj projekata, najzanimljivije u cijeloj priči su prijelazne odredbe ovog pravilnika i tumačenje istih, te kako će se tretirati svi ti silni projekti u koje je uloženo više ili manje vremena i financijskih sredstava.

Tako se u Pravilniku navodi da će se sva prava i obveze stečene do dana stupanja na snagu novog Pravilnika temeljem ishođenog prethodnog energetskog odobrenja poštovati, te da će se takvi projekti dovršiti prema starom Pravilniku. Isto se odnosi i za sve projekte koji su do dana donošenja novog Pravilnika pokrenuli postupak za ishođenje Energetskog odobrenja. Također se propisuje da će projekti koji nisu potpisali ugovor o otkupu električne energije prema starom Tarifnom sustavu biti u Registru usklađeni s grupom projekata definiranom prema novom Pravilniku.

Iz svega navedenog, Pravilnik o OIEK na prvi pogled djeluje sasvim razumno i relativno jednostavno, međutim u sebi ostavlja i ogromna otvorena pitanja koja će tek praksa i/ili nove uredbe moći razriješiti. Ono što treba pohvaliti je dodatna podjela prema grupama postrojenja, pa se tako sada definiraju i solarne elektrane iznad 1MW instalirane snage, ali i obnovljivi izvori energije koji nisu spojeni na mrežu. Također je dodana grupa postrojenja toplinskih obnovljivih izvora energije.  No istovremeno, iako se takvi otočni i toplinski sustavi definiraju nigdje se ne predviđa njihovo poticanje. Takav potez smo kritizirali i kod donošenja novog Tarifnog sustava, koji je potpuno neprirodno došao prije novog Pravilnika, te sada ostavio zrakoprazan prostor. Jer zašto bi netko uopće prijavljivao svoj otočni ili toplinski sustav Ministarstvu radi unošenja u Registar projekata?

Isto tako trenutno je sasvim nejasno i nedefinirano koji su to kriteriji i standardi koji će se koristiti sukladno propisanim potrebama za javnim natječajem za priključak i koncesiju, te u kojem će se trenutku razvoja projekta provoditi. Uslijed ukidanja PEO, prva stepenica osiguravanja prava na razvoj projekta je ishođenje PEES-a, kada se projekt i upisuje u Registar. Postavlja se pitanje, ukoliko će se natječaji provoditi u završnim fazama razvoja projekta (npr. za ugovor o priključenju sa operatorom prijenosnog ili distribucijskog sustava ili u fazi ishođenja građevinske dozvole), tko će biti voljan i u stanju riskirati toliko sredstava samo da bi na kraju ovisio o natječaju za koji još nisu unaprijed definirani uvjeti? Ukoliko će se natječaji provoditi na početku procesa za ishođenje PEES-a i dobijanje koncesije onda će cijeli postupak imati smisla, naravno ako se postupak provede stručno i transparentno.

Prijelazne i završne odredbe pak daju pravo svima sa ishođenim PEO da u roku završe svoje projekte. Naravno, već sada je jasno da će mnogi projekti otpasti radi neispunjavanja rokova zadanih Pravilnikom iz 2007., međutim vjerojatno je da će ih ipak ostati dovoljno za ispunjenje ciljeva do 2020. Ukoliko tome bude tako, onda se gubi i smisao natječaja, barem u kratkoročnom razdoblju od nekoliko godina.

Mogućnosti nastale ovakvim paušalnim definiranjem pravila igre su razne, te ukoliko se uskoro ne urede dodatnim uredbama i drugim dokumentima, postavlja se pitanje tko će biti taj koji odlučuje i tumači pravila igre? Nadležni Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicije zasada nije objavio nikakve dokumente na tu temu.

U Pravilniku o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije najbitnije je primijetiti razrađeniji sustav tretiranja kogeneracijskih postrojenja u smislu prava istih na stjecanje statusa povlaštenih proizvođača.

Uvodi se i vrlo bitna iznimka u slučaju proizvodnje električne energije iz jednostavnih građevina, kada se status povlaštenog proizvođača stječe automatizmom temeljem elektroenergetske suglasnosti koju izdaje operator distribucijskog sustava. Također se detaljnije razrađuje stjecanje statusa povlaštenog proizvođača iz jednostavnih građevina sa svim definiranim koracima koji se odnose na operatora distribucijskog sustava i HROTE. Od bitnijih stavki definira se potreba za idejnim projektom u postpuku izdavanja prethodne elektroenergetske suglasnosti. Propisuje se i obveza ODS-a istovremeno s izdavanjem PEES-a i dostavljanja ugovora o priključenju i ugovora o otkupu električne energije koji se sklapa s HROTE.

U puno više detalja se opisuju i prava i obveze povlaštenih proizvođača u smislu izvješčivanja o pogonu i nadzora rada od strane HERA-e, a propisuju se i kaznene mjere za one koji se ne pridržavaju tih odredbi.

Pravilniku o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača je puno razrađeniji od svog prethodnika i daje HERA-i bolji alat za nadzor takvih postrojenja i tržišta općenito. U praksi će sigurno pokazati određene mane, ali svakako treba pozdraviti detaljiziranje procedure za jednostavne građevine – posebno male fotonaponske sustave, kao i detaljiziranje nadzora obnovljivih postrojenja i upotrebe kogeneracijskih postrojenja, te njihove korisnosti. Ostaje samo da se sve navedeno učinkovito primijeni i u praksi.

Na kraju, postavlja se pitanje da li su sve ove promjene svrsishodne, te da li će pomoći da se ostvari onaj najbitniji cilj – otvaranje investicija i izgradnja svih planiranih megavata do 2020. godine?

Uz sav napredak koji u sebi sadrže oba ova pravilnika, veliku opasnost nastanku kaosa na tržištu predstavlja nedorečenost Pravilnika OIEK. No, uz poštivanje postojećih projekata i njihove dinamike razvoja sukladno starom Pravilniku, ta nedorečenost ne bi trebala predstavljati problem još neko vrijeme. Dapače, znajući broj projekata u registru koji će se sukladno završnim i prijelaznim odredbama razvijati u godinama koje dolaze prema Pravilniku iz 2007., lako je moguće da nove odredbe novog Pravilnika neće imati nikakav utjecaj na tržište u razdoblju od sljedećih par godina. Ostaje za nadati se da će se u međuvremenu pojaviti nove uredbe i odluke koje će povećati transparentnost i učinkovitost trenutnog stanja.

Bit će zanimljivo pratiti razvoj događaja oko daljnje izgradnje projekata i razvoja tržišta, te hoće li ovakav model konačno gurnuti Hrvatsku prema većem korištenju OIE, ili će papirnate promjene donijeti i daljnju agoniju s birokracijom i korupcijom u kojoj, pokazalo se do sada, projekti OIE jednostavno ne uspijevaju zaživjeti.

 

Dodajte svoj komentar

Vaše ime:
Vaš e-mail:
Naslov:
Komentar:
  Verifikacijska riječ. Samo mala slova bez razmaka.
Verifikacija:

Vjetroelektrane za početnike

VE u regiji

Nove tehnologije

Zadnje vijesti

Podržavate li izgradnju vjetroelektrana u vašoj regiji?